Za vrijeme vruće i sparne večeri 28. 6. u Pulskom amfiteatru David Byrne nas je rasplesao, ali nam i dao puno tema da razmislimo o današnjem svijetu i problemima u kojima se nalazimo. Naravno, nisu izostali ni najveći hitovi Talking Headsa koje je publika s nestrpljenjem iščekivala. Od prve do posljednje pjesme Byrne je pokazao da nije samo vrhunski glazbenik, nego i performer te istinski umjetnik. Zajedno sa svojim trinaestočlanim bendom bez problema je iznio ovu vruću i znojnu večer.
Sve počinje prvom pjesmom „Heaven“. Ipak, Byrne je svjestan tempa, ova skladba nas je odlično uvela u pokret. Lagano, s osmijehom, melankolično i dirljivo.
Nastavlja s drugom pjesmom „Everybody Laughs“. Savršeno postavljena između „Heaven“ i sljedeće pjesme. U pozadini na platnu se vrte fotografije svakodnevnog života građana New Yorka, time zaokružujemo cijeli dojam skladbe i vidimo grad kroz Byrneove oči.
Prije sljedeće pjesme Byrne komunicira s publikom, pokazuje nam fotografije Pule koje su snimili. Nabacuje šale, tako na fotografiju napuhanaca na moru kaže da je grad na vodi, sljedeće su fotografije Augustovog hrama, gdje su snimili kameno lice, koje, kako kaže, izgleda malo „Stoned“, ipak je od kamena.
Nakon fotografija počinje priča o nastanku skladbe, spominje kako je jedna djevojka uvijek bila sretna u školi. Kroz komunikaciju s njom otkrio je kako doći do sreće i tako je na kraju nastala pjesma „And She Was“, jedna od mnogih koje je publika iščekivala i pjevala s njime.
Odmah prelazi na pjesmu „Strange Overtones“, s pozadinom panorame grada s crvenkastim tonovima. Kako smo taman u crvenom gradu, prelazimo na „House in Motion“ od starog benda. U pozadini se vrti video ulica, izraženi su žarki crni tonovi. Kako skladba ubrzava ritam, tako je i video mutniji i divlji.
Prije nego se krene na sljedeću pjesmu, koja ionako spominje komad odjeće, napomenula bih: cijelo vrijeme plešu, skaču, sviraju i pjevaju svi članovi s odličnom koreografijom dok nose sve plavo i duge hlače. Znojim se samo dok stojim, sve me strah kako je njima na toj vrućini.
A sad taman da dođemo do pjesme „T-shirt“ i oštrog kontrasta moderne Amerike i raznih slogana na ekranima s malim, ali hrabrim twistom poput Make America Gay Again, malo drugačijom verzijom Burger King loga, to jest u ovom slučaju No Kings, i dodao je natpis I love Pula.
Nakon kritike društva i aktualnih tema s novog albuma, idemo opet malo do starih hitova s pjesmom „(Nothing but) Flowers“. Prelazimo iz sterilne pozadine trgovine u polja zelenila, te sa sljedećom „This Must Be the Place (Naive Melody)“ u pozadini je maglovita šuma. Publika naravno uživa i pjeva s njim.
Dolazimo do novije skladbe „What Is the Reason for It?“ gdje daje kratki govor prije početka i parafrazira citat „Love and kindness are the most punk thing you can do right now.“ Nadodaje zaključak They are a form of resistance.
Kad smo već ušli u novi album, nastavljamo s pjesmom „Like Humans Do“ gdje spominje i pjeva o životinjama, s kojima na kraju imamo dosta sličnosti, makar ih mi nismo možda niti svjesni.
Byrne spominje razdoblje tijekom pandemije gdje se prisjeća i pokazuje snimke iz Italije, kako Talijani pjevaju kroz otvorene prozore. Napominje da su najviše pjevali na Dan slobode, slaveći slobodu od fašizma.
S tim monologom logično dolazimo do skladbe „When We Are Singing“, duboko optimistične refleksije o ljudskoj povezanosti. Odmah nastavlja s „Independence Day“.
Na kratko se opet vraćamo do starog repertoara s pjesmom „Slippery People“ i morskim valovima na ekranima.
Opet malo još skačemo na nove pjesme s trenutačnog albuma. Prvo je skladba zanimljivog naziva „I Met the Buddha at a Downtown Party“, a nakon toga malo humora, priča o kuhanju indijske i meksičke hrane tijekom karantene, o kupovini namirnica i priča o krumpirima. Sve to uvodi u pjesmu „My Apartment Is My Friend“ dok smo svi vizualno zakoračili u Byrneov stan.
Ulazimo u završni i bitan niz Talking Heads pjesama za obožavatelje, prvo pjesma „Air“, zatim nenadmašni „Psycho Killer“ gdje publika iz petnih žila pjeva s njime.
Slijedi energična izvedba pjesme „Life During Wartime“, koja se u potpunosti odvija pod plavim svjetlima sve do samog kraja, kada se na ekran projiciraju snimke nedavnih prosvjeda protiv ICE-a, dok plesači u panici trče uokolo. Odlična kritika na trenutačno političko stanje u Americi.
Na kraju glavni set završava uobičajenim hitom koji oduzima dah „Once in a Lifetime“. Pozornica je u narančastom, a publika pjeva u ritmu. Sve do završnih trenutaka, kada udaraju efekti koji otapaju um, s titrajućim narančastim plamenim efektima. U kombinaciji s uzbudljivim finalom skladbe, to stvara eksplozivan kraj glavnog seta.
I nakon kratke pauze dolazimo do završnog dijela koji počinje s „Everybody’s Coming to My House“. Svi na pozornici okupljeni oko svjetla, pjevaju s gospel težinom, dubok, predivan ton bas gitare, klavir se uvukao, a pljesak se širio publikom uz ritam pjesme.
„Burning Down the House“ je zatvorila večer. Večeras zvuči i djeluje slobodnije, nevezano za godine ili kontekst, savršeno postavljena na narančasto osvijetljenu pozornicu čuda. Publika je šarena, svih godina i uzrasta, iz cijelog svijeta, ali svi razumiju pjesmu, pjevaju, plješću i plešu uz nju.
Teško je sažeti cjelokupni dojam koncerta. Neki koncerti te iznenade, a ovo je definitivno jedan od takvih. David Byrne je jednostavno umjetnik, njegova glazba nije posebna samo zbog svojih melodija, nego i zbog vizija. Uvijek može biti drugačija i iznenaditi, kao što je na kraju i promijenio način izvedbe pjesme „Everybody’s Coming to My House“ tek kada je čuo drugi aranžman.
Tu večer mi nismo samo dobili koncert, već uvid u Byrneov život, ples kroz šumu i polja, ulice, kuće, trgovine, prikazanog kroz oštre kontraste i kritike politike i društva. Svaki element je bio bitan, od vizualnog, pjevačkog, pripovijedanja, raznih neobičnih instrumenata i plesanja.
Performans pokazuje svijet kao prekrasno mjesto, ali neki njegovi dijelovi ostavljaju gorak okus. Na vama je da to prihvatite i propitujete u jednakoj mjeri.
Hvala Davidu Byrneu na predivnom koncertu i želim mu još puno gibanja do sljedeće zanimljive priče i ideje.
