Malo više od dvije godine nakon što je s Incantation, Nervosom i Kassoghtom rasprodao isto mjesto, Decapitated je zagrebačku Močvaru ponovno učinio poželjnim mjestom za death metalce. I to više od ova dva puta, a da se utvrdi koliko to točno, trebalo bi malo dublje zagrepsti kroz povijest. Unatrag jedno 25 godina ovi su Poljaci definitivno jedan od najomiljenijih bendova kod nas.
Uvijek su dobro prolazili, uvijek je s njima provod bio dobar, pa nije bilo nikakvih razloga da se tako nešto ne ponovi. A dobrom ,mrtvačkom’ provodu u ovom su navratu pridonijeli i Cryptify i E.N.D. Svatko sa svojom pričom.
Tradicionalno nezahvalan zadatak otvaranja koncerta imali su dečki iz skupine Cryptify. U dvije godine koliko postoje iza sebe su ostavili EP “Invocation of The Wicked“, kojeg su, uglavnom, predstavili na ovoj svirci. Žestoki su to death metalci s uzorima u, ‘ajmo to tako kazati, drugoj fazi američkog death metala, što su dali naslutiti i po „Grotesque Impalement“, pjesmi Dying Fetusa koju su odsvirali pred odjavu. Opaka, brutalna, posložena svirka bez kompromisa, koju predvode moćni Aquillini vokali, rasparala je zrak Močvare i okupljeno društvo čisto fino zagrijala za nastavak večeri. Ono, dečki su baš lijepo uigrani, zaigrani koliko i ozbiljni, očito je da sviraju što vole, uživaju u tome i ugodno su društvo. Što smo zapazili nakon nastupa.
A prvi od dva benda koji je obilježavao 30. obljetnicu postojanja su Zadrani E.N.D., kojima možemo komotno prilijepiti etiketu ‘legendi’ hrvatskog metala. Kad se čovjek sjeti koliko je, mnogo, metal bendova prodefiliralo kroz našu scenu unatrag ta tri desetljeća, a koliko ih je malo o(p)stalo, onda su E.N.D. – ovci istinske legende. Ikone. Kao i prethodnici, ugodno društvo na, a i pored pozornice.
Uz upornost koja krasi braću Babin, entuzijazam i sviračke vještine su karakteristike koje su ih sve te godine održale. A da se još uvijek itekako dobro drže pokazali su točnim, tečnim i glasnim groove/death ritmovima, kojim su večer suvereno usmjeravali prema njezinu vrhuncu. Čestitke za 30. rođendan i sretno na Wackenu. Kao malo tko od naših metalaca, zaslužili su se tamo pojaviti.
Rado viđeni gosti Zagreba, a nadasve Močvare, poljske ikone death metala, da to odmah kažemo, niti ovoga puta nisu razočarale. Gitarist Wacław “Vogg” Kiełtyka, basist Paweł Pasek (bas) i bubnjar James Stewart vratili su se skupa na isto mjesto, a Rastu Piotrowskog na mjestu vokala zamijenio je Finac Eemeli Bodde. On je do 2024. bio član ne baš poznatog sastava Mors Subita, koji je nakon njegova odlaska u „On Hold“ statusu. Dakle, tektonski je Eemeli poremetio odnose u dva benda.
Prvi dojmovi govore da je Vogg s ekipom dobro izabrao, s obzirom na to da Eemeli ima izražene frontmansko–liderske predispozicije, suvereno vlada scenom, publika mu ‘jede’ iz ruke, a i dobro je pohvatao zahtjevnu bendovu pjesmaricu. U kojoj su se našle sve, ili gotovo sve, važne karike 30 godina duge karijere, koja se slavi ovom turnejom. Uglavnom, kada netko ne bi znao genezu Decapitateda teško da bi razabrao da se radi o novom vođi, koji s bendom još nema snimljenog ozbiljnog materijala.
Kao i uvijek, svirka Decapitateda je bila tehnički ‘dotjerana’, složena, a opet tako jednostavna, s preciznim ritam sekcijama, dojmljivim Vogovim solažama i sočnim riffovima. Nedostajalo je više jasnoće u zvuku, ali tko to pita. Pogotovo ne publika koja se i ovoga puta iskazala, i pokazala koliko joj ovaj bend znači. Doduše ne u dupkom ispunjenoj Močvari kao pred dvije godine, ali bilo nas je solidan broj. Čak i više nego solidan.
Set lista:
The Blasphemous Psalm to the Dummy God Creation
Last Supper
Earth Scar
A Poem About an Old Prison Man
Just a Cigarette
Three–Dimensional Defect
Lying and Weak
Cancer Culture
404
Winds of Creation
Spheres of Madness
Deathvaluation
Kill The Cult
Suicidal Space Programme
Iconoclast
Usprkos još jednom previranju u bendu, na koja povijesno nije imun, Decapitated se i ponovno pokazao vrsnim death bendom, koji je iz nekadašnjih mladih nada, davnih dana izrastao u death metal instituciju. Sjetimo li se samo tragične prometne nesreće 2007. godine, u kojoj je poginuo bubnjar Vitek, a tadašnji vokal Covan teško ozlijeđen, ili brojnih promjena članova, treba kazati da Vogg to sve skupa jako dobro drži na okupu. Znajući kolika (i kakva) međusobna povezanost vlada u ovom bendu, neka posebna kemija, i nakon nove važne promjene nismo sumnjali da će u Močvari prirediti još jednu večer za sjećanje. Nimalo.
