Uhvatila me nekako naprepad prije tri godine, a opet, teško je reći da je bilo tu ičeg podmuklog ili promišljenog da tako zavodi. Prvijenac tada dvadesetšestogodišnje kćeri adventističkog svećenika iz Michigana, “Bible Belt” činio se kao predivno “lagan” komad popa prelivenog glazurama soula, gospela i, u primisli, čak i bluesa – lagan jer joj je to išlo od ruke i glasa baš kao da je rođena za to i pitak jer u svom autorskom rukopisu nije težila ikakvim krasopisima i soljenjima pameti. Diane Birch je jednostavno, uz dobro pripremljenu producentsko-glazbenu podršku, imala dobar materijal što se elegantno postavio između konfekcije i manirizama “više umjetničke klase”. I – pametno – nije pretjerano žurila s nastavkom. “Speak a Little Louder” dolazi četiri godine nakon izlaska prvijenca i sadrži sve ono što bi nastavak trebao imati.
I dobro i loše. Svega dovoljno da me više ne može tako uhvatiti naprepad, ali i dovoljno da zadovolji osnovna očekivanja. Dovoljno da potvrdi talent svoje potpisnice, ali dovoljno i da odvede do zaključka o odabiru lakšeg puta. “Speak a Little Louder” naveo je i samu Diane da “govori glasnije”, zazvučavši baš kao nešto nastalo toliko godina nakon prethodnog zvučnog zapisa, ali u svom podtekstu bez pravog osvježenja koncepta tako dopadljivo ocrtanog na prethodniku. Pjevanje je sigurnije, proporcionalno protoku godina zrelije, muzika to prati, podebljana recentnim producentskim rješenjima, ali manjak uistinu jakih pjesama usporava taj zalet. I dok prve dvije pjesme iskaču kao najljepši mogući uvod, ostatak albuma uglavnom slabo prati tu trasu.
Kako je, po riječima same Diane, “Bible Belt” prezentirao tek jednu ili nekoliko strana nje same, novi je album nužno postao širenje slike, dodavanje novih, uglavnom tamnijih boja i tonova. Naslovna pjesma te “Lighthouse” tu su tendenciju izvanredno ocrtali u svojim pasažima i porama – na filmski sugestivnoj muzičkoj podlozi odigrala se mala lirska drama, proplamsaj one strane autorice koja je manje očarana soulom ili gospelom, a više možda mračnom sintetikom osamdesetih ili Brianom Enom. Tom udaljavanju od vedrine prvijenca doprinjela je svakako i očeva smrt, ali i želja da se u svojoj tridesetoj izrazi (pot)punije i glasnije. No, kako sam već natuknuo, novi album nema snagu da održi tu novopostavljenu krhku ravnotežu, pa sve skupa brzo prelazi u dosadnije vode.
To, naravno, ne znači da se Diane Birch poskliznula na slabo pripremljenom terenu – ona je vrlo solidna autorica i sjajan “stilist”, što pokazuje, primjerice, u “Pretty in Pain” ili u završnoj “It Plays On”, a kao da svjesno ugrožava u “Love and War”. Na tom klackanju se, zapravo, “Speak a Little Louder” kao zbirka izgubila u prijevodu, kao da promatramo, odnosno, slušamo blistav talent bez pravog vodstva i usmjerenja. Koliko je želja da s jedne strane opravda, a s druge korigira pozitivne kritike prvoga albuma naškodila, a koliko pogurala ovaj važan kreativni korak, najbolje zna sama Diane.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
 |
||
| Izvođač | Diane Birch |
|
| Naziv albuma | Speak a Little Louder | |
| Izdavač | S-Curve |
|
| Produkcija | Steve Greenberg, Diane Birch, Matt Hales, Homer Steinweiss, Ahmir Thompson i E.G. White | |
| Datum objave | 15.10. 2013. | |
| Snimano | 2013. | |
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom | |
Popis pjesama
|
||
Speak a Little Louder  Lighthouse All the Love You Got Tell Me Tomorrow Superstars Pretty in Pain Love and War Frozen Over Diamonds in the Dust UNFKD It Plays On |
||
| Linkovi | ||
      |
||
All the Love You Got – Spot |
||
{youtube}oV5771GkekU{/youtube}