Divlje jagode “Konji” (1988.)

​ Bilo je to davno – rujan, početak srednje škole. Sjećam se iščekivanja, kako li  će Divlje Jagode zvučati s Tifom na vokalu. Kad sam napokon došao (kupio) ploču, prvi dojam bio je – jako dobro. Konji su bili upravo onakav album kakav sam očekivao da će Zele i nova postava isporučiti. Šesti studijski album Divljih Jagoda, objavljen u rujnu te davne 1988. godine. Dolazi nakon velikih turbulencija u bendu i odlaska Alena Islamovića. Njegovo mjesto zauzima Mladen “Tifa” Vojičić, koji u zvuk unosi novu emotivnu dimenziju. Ipak, s Tifom bend gubi dio onog klasičnog “jagodastog” identiteta. Produkcija (potpisuje ju Peter Hinton, poznat po radu sa Saxonom) bila je besprijekorna za ono vrijeme.  

Prošlo je 37 godina. Još uvijek neke pjesme s Konja s vremena na vrijeme pojave na mojim playlistama. Najčešće su to „Konji“, „Zauvijek tvoj“, „Turski marš“ i, naravno, „Divlje jagode“  A onda, evo u 2025. novo luksuzno vinilno reizdanje „Konja“. Plavi 180-gramski vinil, poster, knjižica s tekstovima i osvrtima iz pera Jadranke Janković Nešić, Gordana Penave Pište i Stjepana Jurasa. Sve pohvale Croatia Recordsu – vinilna reizdanja su im vizualno i produkcijski na visokoj razini. No, knjižica možda pretjeruje s hvalospjevima – malo više kritičkog odmaka ne bi škodilo. Ali zvuk, što je puno važnije, na ovom izdanju je sjajan – jasan, pun i moćan.

Pisati o albumu koji poznaješ 37 godina jest uistinu izazovno. Konji predstavljaju manju, ali značajnu prekretnicu u karijeri Divljih Jagoda – karijeri koju nisu uspjeli slomiti ni rat, ni raspad države, ni promjene trendova.

Album Konji otvara naslovna pjesma – snažan hard rock/heavy metal uvod s prepoznatljivim rifovima i pjevnim refrenom. Klavijature su pažljivo uklopljene i daju dodatnu širinu. „Zauvijek tvoj“, balada koju Tifa supotpisuje, donosi iskrenu emociju i vokalno mu iznimno leži. Nedavno sam čuo jednu “blažu” verziju – i nije me impresionirala. Albumska verzija je, bez dileme, ona prava. Nezaobilazna je i virtuozna obrada Mozartova “Turskog marša” (Rondo alla Turca) – Zele Lipovača ovdje još jednoom pokazuje što zna. Gitarska interpretacija klasične teme nadograđena je snagom metala, čime se Zele upisuje u red gitarista s kraja 80ih godina XX. stoljeća koji su spajali klasičnu glazbu i heavy metal – uz bok Malmsteenu i Blackmoreu…  Pjesma „Zaboravi“ donosi tipičnu glam rock poetiku kasnih osamdesetih: „zaboravi noćas sve, zaboravi imena i godina“ – fokus na sadašnjem trenutku i hedonizmu. Sličnu temu obrađuju i laganija „Osjećam, gola si ispod haljine“ te brza, pomalo provokativna „Ne brini sestro, večeras sam tvoj“. Album zatvara autoobrada pjesme „Divlje jagode“ – nova verzija pjesme s debitantskog albuma iz 1979. Meni osobno, ova je verzija snažnija i zrelija. Možda zato što se s godinama i sam zvuk razvijao, kao i oni koji su uz te pjesme odrastali.

Konji možda nisu najjači album Divljih Jagoda, ali su svakako važan trenutak u njihovoj povijesti. Ploču vrijedi ponovno otkriti – pogotovo sada u ovom luksuznom izdanju. Još od 1988. mi se sama likovno rješenje naslovnica nije svidjela (rješenje Boris Galogaža jest dobro za neki drugi album o konjima). Smatrao sam kako ovaj album zaslužuje neko likovno rješenje s puno više heavy metal estetike. Nešto između naslovnica King Diamond, Abigail (1987), Mastodon, Remission (2002) i Jethro Tull , Heavy Horses (1978.). To može biti izdanje za jubilarno vinilno izdanje 2038. godine. Ovo izdanje iz 2025. svakako ima sve što treba.