Dogs D’Amour – “Errol Flynn”

The Dogs D’Amour je britanski rock bend osnovan u Londonu davne 1983. godine. Dogsi kombiniraju poeziju, noir atmosferu i sirovu rock energiju. Ovaj londonski bend predvođeni Tylaom J. Pallasom krajem osamdesetih bili su oličenje sleaze rock, sleaze glam estetike. Uz navedeni sleaze i glam, njihov stil obilježen je blues fraziranjem, hrapavim Tylinim vokalom, jednostavnim blues progresijama i osjećajem za storytelling koji dolazi iz blues tradicije. Uglavnom originalni bend koji je u devedesetim godinama prošlog stoljeća imao svoje zvjezdane trenutke, usprkos kojih je ipak jedan od naj podcjenjenijih bendova navedenog razdoblja. Njihov album Errol Flynn, objavljen 1989. za etiketu China Records. Postoje razmimoilaženja je li ovo 3. ili 4. studijski album. Naime 1989. godine Dogsi su objavili i album „A Graveyard of Empty Bottles“. Ako se Graveyard smatra posebnim izdanjem (mini-LP/akustično) onda Errol Flynn jest treći službeni album.

naslovna pjesma „Errol Flyn“ nalazi se na oba navedena albuma. 

Zanimljivo je kako zbog autorskih prava u SAD-u album Errol Flyn nosi naziv „King of the Thieves“. Znamo svi kako je Errol Flyn bio glumac zlatnog doba Hollywooda. Njegov hedonistički način života je ono o čemu rapravlja poetika na ovoj ploči: alkohol, žene, užitak… Eroll je glumio i Robin Hooda, tako da je i američki naslov albuma povezan s njime. Do originalnih izdanja LPa “Dogs D’Amoura” je dosta teško doći, a uz to sve na uvoz ploča iz UKa plaćaju se carine koje su skuplje od same polovne ploče. Zato zahvaljujem na pomoći pri nabavci ove ploče. Hvala! Ovaj, sad moj primjerak LP jest prvo originalno izdanje. Na naslovnici se nalaz naljepnica trgovine u kojoj je ploča kupljena, kako bi se pokrilo oštećenje omota, ali je sam LP u savršenom stanju.

Album Errol Flynn je uspješan spoj blues-rocka obogaćen poetskim Tylinim tekstovima. Ovdje su navedene teme ispjevane u romantičnim respektu prema gubitnicima i muząma rocka. Produkcijski je album siroviji od mainstream hard rock izdanja tog doba, ali vrlo efektan, zvuk benda dodatno je izbrušen u odnosu na prethodnika In the Dynamite Jet Saloon (1988.). Ipak album je zadržao autentičnu garažnu estetiku. Tyla i ekipa ovim albumom dokazuju kako se može zabaviti i pritom stvarati dobru glazbu spajajući razne rock podžanrove u koherentnu cjelinu. Najpoznatija i formalno najuspješnija pjesma benda uopće nalazi se na ovom albumu, to je lagana i melodična „Satellite Kid“ s emotivnim, ali ne i patetičnim tekstom, Pjesma je možda najkomercijalnija i po svom zvuku, skoro pa pop- rock pjesmuljak, ali ipak u njoj je sve ono što ovaj bend jest. Kako sama pjesma kaže:

„ Sometimes I feel like I am dyin’ inside

Love is like smoke, it disappears through the night.

Sometimes I feel like I am drownin´ in your charms

I´m the satellite kid when I´m in your arms“

Pjesma koja otvara album „Drunk Like Me“ donosi rasni rock riff s autoironičnom pričom o „alkoholnim pustolovinama“ protagonista, odnosno samog Tyle.  Naslovna pjesma „Errol Flynn“ originalno je bila akustična, a ovdje dobiva žestoku country-rock dimenziju s refrenom stvorenim za zborno pjevanje, posvećeno gore opisanom glumcu:

“You wanna be like Errol Flynn

Captain Blood was a whore

You wanna be like Gary Cooper

High on a horse

You wanna be like Lorne Chaney

Howlin´ at the moon.”

Tekst govori više od tisuću slika.  Nasuprot pjesmi Errol Flyn tu su i  dvije različite, ali opake balade. „Princess Valium“ piano rock tužna pjesma u duhu Stonesa (utjecaj Stonsa na Dogse je neupitan).

“On a clear day I can hear you destroy yourself

 On a sincere day I can hear you pourin´ out your heart

Oh, into a glass of redskin wine

It tastes.”

„Trail of Tears“ jest druga od navedenih laganih pjesma koja spaja karakteristike glama i rock’n’rolla tipične za bend: melodični riffovi, bluesy atmosfera, emotivni vokal. „Trail of Tears” aludira na putovanje boli, gubitka ili razočaranja,  emocionalna tema koja se često nalazi u poetici benda. Tu su i brze, zabavne stvari poput „Goddess from the Gutter“ i duhovite „The Ballad of Jack“, koja uz solo saxofon i šaljivi stih o „šalici čaja“ unosi tipično britanski humor u iskonski  rock’n’roll kaos.  Zahvaljujući raznolikosti materijala, album djeluje stilski ujednačeno i profilirano nema slabog mjesta. Album Errol Flynn i nakon 35 godina zvuči i bolje nego davne 1989. Uz album Straight (1990.), Errol Flyn  se smatra kreativni i komercijalni vrhunac karijere  Dogs D’Amoru. Errol Flynn zajedno s pratećim, gore spomenutim, akustičnim EP-jem (A Graveyard of Empty Bottles)  1989. učvršćuje status Dogs D’Amoura kao kultnih heroja underground rock scene. Danas zauzima posebno mjesto u diskografiji grupe,  kao album koji najbolje balansira njihovu poetsku romantiku i rock razuzdanost – te ostaje trajna inspiracija sleaze rock sceni.

Naslovnica, omot i oprema LPa je tipično za Dogse Iako nigdje ne piše, jasno je kako je autor crteža, a najvjerojatnije i grafičke pripreme sam Tyla jer je to njegov crtački i autorski stil. Na naslovnici su nacrtani članovi benda  kao gusari, a pozadina je gusarski jedrenjak na kojem upisane osnovne podaci o albumu (popis pjesma, zahvala itd. ..). Unutrašnji omot je malo previše kaotičan, pa treba posebna koncentracija kako bi se uspjelo sve pročitati. Tu se nalaze riječi svih pjesama, kao i kolaž fotografija benda. Čini se kako je sve, doslovno, pisano Tylinom, prava fanzinska estetika. Malo dugačije, ali jako dobro.