Drugi dan Hellfesta je također osvanuo sunčan, oblaka se nije nigdje naziralo što je dalo naslutiti da dolazi još jedan pakleni dan samo za poželjeti. Hladovine je bile ispod tri šatora, gdje su naravno bine, dok su ostale tri – na otvorenom.
Najugodnija od svega je bila spoznaja da ne gutamo prašinu kao što smo prošle godine. Između 150 000 ljudi uvijek se nađe onih koji se žele istaknuti svojim osebujnim modnim kreacijama i maskama, a našlo se i par „golaća“. Organizator se pobrinuo za neke od atrakcija u vidu polugolih djevojaka na štulama koje su se zbog njih isticale nad masom i s kojima se svatko želio fotografirati, ali i gutačicama vatre koje su na par mjesta izvodile svoj vatreno-seksi šou. Meni su upali u oči hrvatski dresovi kojih je bilo više, no, kada bih počela govoriti hrvatski osobama koje ih nose, nailazila sam na tupi pogled. Jer kockice nose – Španjolci! Modrić i Rakitić su očito jako popularni među Španjolcima, a neki od njih s kojima sam razgovarala su ovo ljeto već bili u Hrvatskoj! Ne samo Španjolci već i Francuzi, Australci, Nordijci… Što zbog ljepote naše obale, što zbog King’s Landinga. Pa sam nakon nekog vremena prestala govoriti da sam iz Hrvatske jer je očito King’s Landing poznatiji.
Za razbuđivanje drugi dan festivala bili su zaduženi Zuul FX, Deep in Hate, Machete, Giuda, Doctor Livingstone, Providence, Haken, Cock&Ball Torture, Elder, Butcher Babies, Der Weig Einer Freiheit, Broken Teeth, Motionless in White, Prostitute Disfigurement, Monarch, The Answer, Infestus, Vitamin X, Ghost Brigade, Crusher i The Wounded Kings.
Kada Ace Frehley, jedan od osnivača Kissa stane na Mainstage1 u tri popodne, onda se zna koliko je festival velik. Od Kissovih pjesama izveo je „Rocket Ride“, „Love Gun“, „Shock Me“ i „Deuce“ i najavio bogat rockerski program koji nas je čekao na glavnoj bini. Šveđani Backyard Babies su nakon njih razvalili na drugoj bini, a na ostalima su se izmjenjivali Craft, Merauder, Onslaught, ASG, Mutiilation i Rise of the Northstar.
Australski Airbourne sat je vremena zavladao glavnim stageom izvevši: „Ready to Rock“, „Too Much, Too Young, Too Fast“, „ Chewin’ the Fat“, „Girls in Black“, „Cheap Wine & Cheaper Women“, „Black Dog Barking“, „Diamond in the Rough“, „Stand Up for Rock ‘n’ Roll“, „Live It Up“ i „Runnin’ Wild“. Da na festivalu na jednoj od glavnih bina može zasvirati bend i za koji ama baš nikad nisam čula, pokazale su mi djevojke iz grunge benda L7. I nisam ama baš ništa ni propustila, zanimljiviji su mi bili Finntrolli koje sam već bezbroj puta pogledala. Na Warzoneu je vladao Terror, Altaru Coffins, Valleyu Brant Bjork, a finski Finntroll naslijedili su drugi Finci – Ensiferum.
Da stvari postaju ozbiljnije, pokazao je Slash s Mylesom Kennedyjem i The Conspiratorsima. Ono što me je fasciniralo je ustvari bilo pjevanje Mylesa Kennedyja koje je fenomenalno. Čovjek pjeva s nevjerojatnom lakoćom i najzahtjevnije dionice odradi ko iz šale.
Set lista sastavljena od pola-pola pjesama. Malo Gunsa pa malo Slasha: „You’re a Lie“, „Nightrain“, „Avalon“, „Back from Cali“, „You Could Be Mine“, „The Dissident“, „World on Fire“, „Anastasia“, „Sweet Child O’ Mine“, „Slither“ i „Paradise City“. Glavni razlog zašto bih ih voljela vidjeti opet u Zagrebu bi definitivno bio – Myles Kennedy.
Nakon Slasha svoje vrijeme na bini dobili su engleski veterani Killing Joke. Pedeset minutna set lista je bila odlično odrađena, da su okupili mnoštvo publike ne moram ni naglašavati jer mislim da nitko na Hellfestu nije ostao zakinut za publiku.
Oni koje sam ja s nestrpljenjem očekivala, bili su ZZ Top. Koji su to šarmeri stari! Njihova pojava, tancanje na bini, ali najgenijalnije od svega su mi definitivno fluffy gitare. ZZ Top se mora voljeti i to je to. Izveli su „Got Me Under Pressure“, „Waitin’ for the Bus“, „Jesus Just Left Chicago“, „Gimme All Your Lovin’“, „Pincushion“, „I Gotsta Get Paid“, „Foxy Lady“, „Chartreuse“, „Sharp Dressed Man“, „Legs“, „La Grange / Sloppy Drunk Jam“ i „Tush“. Na ostalim binama su bili Body Count, Skinless i Orange Goblin, no, žao mi je, ZZ Top je nezamjenjiv.
Jedni od najočekivanijih su bili i „povratnici“ Faith No More. Novinarima su prilično digli tlak kasnivši na pressicu četrdesetak minuta, a diva od Mikea Pattona nije došla. Preostala trojka je nastojala dići raspoloženje, ali neki od novinara su baš bili nabrušeni, izgleda i zbog nekih starih dugova. Na stageu im se kašnjenje nije moglo tolerirati pa su se, eto, potrudili doći na vrijeme, u djevičanski bijelom okruženi šarenilom i hrpetinom cvijeća. „Idila“ je mogla početi!
„Motherfucker“, „Be Aggressive“, „Caffeine“, „Evidence“, „Epic“, „Black Friday“, „Everything’s Ruined“, „Midlife Crisis“, „The Gentle Art of Making Enemies“, „Easy“, „Separation Anxiety“, „Cuckoo for Caca“, „Matador“, „Ashes to Ashes“, „Superhero“, „Cone of Shame“, „We Care a Lot“ i „This Guy’s in Love With You“ našli su se na njihovoj set listi. Istovremeno su posjetitelje zabavljali meni dosadni Mayhem i Madball.
Nakon Faith no Morea a prije Scorpionsa imali smo veliki slavljenički vatromet za čijeg se vremena čuo i AC/DC pa su mnogi priželjkivali njih kao posebno iznenađenje, ali ništa od toga. Što smo vidjeli na noćnom nebu, vidjeli smo, a prizor je bome bio prekrasan.
Jedni od velikih zvijezda ovogodišnjeg Hellfesta su definitivno bili njemački Scorpionsi koji slave svoj pedeseti rođendan, a Hellfestu su zaželjeli i više od toga. Kao i svaki headliner festivala, dobili su punu satnicu u koju su nastojali „utrpati“ čim više toga iz svoje prebogate i duge karijere. „Going Out with a Bang“, „Make It Real“, „The Zoo“, „Coast to Coast“, „Top of the Bill / Steamrock Fever / Speedy’s Coming / Catch Your Train“, „We Built This House“, „Delicate Dance“, „Always Somewhere / Eye of the Storm / Send Me an Angel“, „Wind of Change“, „Big City Nights“, „Dynamite“, „In the Line of Fire“, „Kottak Attack“, „Crazy World“, „Rock ‘n’ Roll Band“, „Blackout“ te na bis „Still Loving You“ i „Rock You Like a Hurricane“ su bile pjesme koje su izveli Scorpionsi.
Onima kojima Scorpionsi i nisu dragi i žele nešto žešće, spas su pružali Obituary i Triggerfinger. Iza njih satnica je pripala Venomu i Biohazardu, a posljednji nastup drugog dana na glavnoj bini pripao je osebujnom Marilynu Mansonu. Sudeći po njegovom kostimu, čovjek se pripremio za zimske uvjete, ili se i on kao i svaka dama „u tim godinama“ počeo pokrivati? Šalu na stranu, Manson je odlično zatvorio drugi dan Hellfesta uz „Deep Six“, „Disposable Teens“, „mOBSCENE“, „No Reflection“, „Third Day of a Seven Day Binge“,
„Sweet Dreams (Are Made of This)“, „Angel With the Scabbed Wings“, „Tourniquet“, „Rock Is Dead“, „The Dope Show“, „Antichrist Superstar“ i „The Beautiful People“.