Kako nismo mogli biti na obje večeri, nekako smo ciljali da to bude upravo taj drugi dan, i to iz dva razloga: prvo, da konačno čujem kako Duška pjeva uživo, a drugi razlog su Rock Masters Vedrana Božića, uz popratni naziv “Guitar Heroes Night”. Sve ovo samo po sebi garantiralo je dobar provod subotnje večeri, mada smo jezdili punih 180 km. Na kraju, je li se isplatilo? Kratki odgovor je – da, a evo i zašto.
Moja kratka elaboracija ove izrazite rock’n’blues večeri: ponovo nam je napunila baterije koje su već polako svijetlile crveno. Duška & The Brothers Band čine mlada Duška Brčić Šušak u pratnji već provjereno iskusnih Filipa i Luke Palčića, koje sam imao prilike slušati na 6th Thrill Blues Festivalu i koji su me već tada doista ugodno iznenadili. Dvojica braće gitarista, Filip i Luka (koji u nekim pjesmama i pjeva), ponovo su pokazali koliko su sigurni i vraški dobri u onome što izvode. Prilično sigurna ritam-sekcija bila je efikasna i provjerena potpora njihovu improvizatorskom umijeću, tako da je zvučna kulisa sjajno gradila široki prostor u kojem je svojim vokalom bojala nevjerojatno energična i neustrašiva Duška.
Do sada su do mene dolazile uvijek odlične informacije o njezinim glasovnim mogućnostima i potencijalu, ali sve je to rekla-kazala i dok se sam ne uvjerim, nemam neki određeni stav – i zato sam samo čekao da je konačno čujem uživo. Već sam početak ukazivao je na trenutke koje sam s nevjericom osluškivao i sa sve većom pozornošću slušao – bilo je to itekako inspirativno iskustvo. Naime, započeti nastup s Beth Hart nije baš uobičajeno; obično se to izvodi negdje oko polovice nastupa, kada se glasnice malo “razrade” – no, mi bismo rekli: “mali ptić – veliki krić”.
Tu je važno naglasiti da je Duška cijelu večer pjevala bolesna te je prije samog nastupa u dva navrata završila na hitnoj. No, kada je nastup krenuo, sve se kao zaboravilo, i ova okupljena ekipa vrlo je uvjereno i sigurno izvodila pjesme koje svi jako dobro znamo, što je dodatno naglašavalo ovu vrlo upečatljivu atmosferu koja je postajala sve izraženija u virovitičkom Horn Pubu, koji se kroz svoje postojanje etablirao kao mjesto gdje se odvijaju odlične svirke. U dobrom društvu starih prijatelja i poznanika sve je još bolje i atraktivnije.
Nema nikakve sumnje – Virovitičani itekako vole dobar rock’n’blues, ali i općenito dobru i kvalitetnu “mjuzu”. Već po playlisti vidjelo se koji je bio fokus i naglasak njihova subotnjeg nastupa, i kao prvi bend ispred Vedrana Božića i Rock Mastersa u potpunosti su opravdali sva očekivanja. Ono što je posebno držalo cijeli nastup na visokoj razini bile su upravo unisone gitarske dionice Filipa i Luke te nedvojbeno moćan glas kojim ova mlada pjevačica vrlo sigurno gradi svoj glazbeni opus. Da, možda još nema dovoljno onog crnog “šuga” kada se radi o skladbama, primjerice, Arethe Franklin ili Ette James, ali dileme nema – pred Duškom stoji, nadam se, upečatljiva karijera. Jer, evo, ona dolazi iz Sinja, gdje ovakva glazba nije baš previše dio svakodnevnog slušateljskog miljea, što dodatno ističe njezinu odlučnost da ustraje u onome što radi.
Zadnja pjesma, “Majko zemljo”, bila je, kao i uvijek, pun pogodak – čak i bez klavijatura, vrlo domišljata obrada ove legendarne pjesme Janeza Bončine i Tihomira Popa Asanovića. Na vokalu su tu, pored Bončine, i basist Dado Topić. Duška je ovu pjesmu posvetila upravo Dadi Topiću. Na kraju, s obzirom na sve okolnosti, jedino što još mogu dodati – svaka čast i kapa dolje kompletnoj ekipi!
A onda, već bliže ponoći, na pozornicu izlaze Vedran Božić & Rock Masters, trio zbog kojeg je bilo dosta bijelih glava u publici, no valja istaknuti da je jednako tako bilo i poprilično mladih – što nam ponovo dokazuje da ova glazba i kod njih ima prolaz. Sam naziv “Guitar Heroes Night” vrlo jasno govori i ukazuje što nas čeka: Vedran Božić (gitara), Tomas Krkač (bas) i Krešo Randić (bubnjevi) – trio koji iza sebe ima veliki, ali doista veliki broj “utakmica u nogama”, trio koji već svojim statusom garantira odličnu svirku. I naravno – upravo se to i dogodilo.
Određeni broj starije ekipe polako je već savladavao umor, no njihovom pojavom na pozornici baterije se ponovo uključuju i spremni smo za novu dozu, za novo punjenje odlične “mjuzue”. Sve je počelo opusom Hendrixa, a potom su uslijedile poznate pjesme Claptona, Gallaghera, Petera Greena, Jeffa Becka i Garyja Moorea.
Nabrajati pjesme možda je suvišno, ali od “Purple Haze”, “Foxy Lady”, “Hey Joe”, “Third Stone from the Sun”, “Castles Made of Sand”, “Red House”, “The Wind Cries Mary”, “Voodoo Child (Slight Return)” idemo na “Lay Down Sally”, “After Midnight”, “Steady Rollin’ Man”, “What’s Going On”, “Need Your Love So Bad” itd. – sve do završnih “Walkin’ by Myself” Garyja Moorea i “Cocaine” Erica Claptona. Kako se nastup odvijao, tako je svirka ostavljala sve jači dojam.
Osobno, moje zanimanje bilo je tim veće jer upravo Vedran Božić & Rock Masters 30. kolovoza dolaze u Križevce na Križevci Blues Festival, gdje će u čast i sjećanje na Jimija Hendrixa izvoditi njegov repertoar, a u cilju obilježavanja 55 godina od prerane smrti ovog legendarnog glazbenika koji nas je napustio 18. rujna 1970. Duboko vjerujem i nadam se da će ova ekipa u Križevcima napraviti pravi rock’n’blues lom. I da – nakon ovog nastupa jedva čekam da ih ponovo čujem uživo.
Što se tiče Horn Puba i same organizacije – sve pohvale, jer bitno je stalno održavati svirke uživo i na taj način održavati sve ovo živim. A to je i jedino ispravno!
Što se tiče Vedrana Božića i Rock Mastersa – vidimo se i čujemo uskoro, u Križevcima, 30. kolovoza na Križevci Blues Festivalu!
