Dugi niz godina pokušavam uhvatiti Edin koncert s bendom, pod dugi niz mislim barem na nekih 10, sigurno i više, i to od kad ga je s Leksaurinima Tonč gledao negdje u Zagrebu i slikovito opisao svirku kao nešto van svih okvira. Potraga traje od onda, ne ona krvnička kao što zadnjih tjedana pokušavam naći Jazz Cafe u Lego Icons, već onako; Edo ima koncert pa ajd da vidimo jel s bendom ili s matricom. I ajmo sad malo na vremenske skokove, 2018. je i objavljeno je ono čudo od albuma „Put u plus“, kao ljuta paprika na ranu, album s kojim je u meni pomeo sve što je mogao, digao se na pijedestalu još više i trenutno tamo samostalan caruje. Sadašnje vrijeme, 2025., prije nekog vremena došla je informacija kako Edo nastupa s jazz orkestrom u Lisinskom. Imao sam nekoliko kombinacija za tu ekstremno koncertima nabijenu subotu, bilo je gotovo sigurno da ću na Let 3 u Tvornicu, ali hej, Edo Majka – Jazz Orkestar HRT-a u Lisinskom – mogućnost da gledam Edu u formaciji s „bendom“, odluka nikad nije bila jednostavnija.
Večer je počela kruženjem oko Lisinskog, sva parkirna mjesta bila su popunjena, slučaj je htio da uz cijeli sijaset koncerata baš tu subotnju večer starta i Advent u Zagrebu, autobusi su vrvjeli putnicima, a po ulicama su se kretale mnogobrojne grupice ljudi, svatko je žurio svojim poslom, u gradu nije nedostajalo događanja te subote. Imati koncert te subote stvarno je trebalo imati hrabrosti, da ne kažem muda, ali nemojte me ubiti jer neću sad istraživati kronologiju rezervacije datuma za 29.11. – kako god, uz Advent, u gradu su imali koncerte i spomenuti Let3, Mašinko, Parni valjak, Baby Lasagna, … Nazvali to hrabrošću ili ludošću, Edo Maajka uspješno je napunio, pa čak i rasprodao Lisinski.
I eto nas opet kod novog paradoksa, Edo Maajka u Lisinskom! Ali Edo je uvijek, po ne samo gore navedenoj predaji, odlično zvučao s bendom na pozornici pa bi bila prava šteta propustiti čuti kako zvuči uz Jazz orkestar HRT-a. A kako zvuče u tim aranžmanima? Fantastično! Ova suradnja započela je 2024. godine, a krajem ove 2025. Edo nas je prošetao svojoj karijerom, od samih početaka i pjesama za koje je sam priznao da nije mislio da će proći niti kod izdavača niti kod publike, a ne samo da su prošle, nego su njemu obilježile karijeru, a publici dijelove života. Što se publike tiče bili su uključeni od samog početka, koliko to dopušta jedan sjedeći koncert. Potvrdila su to i dva poziva na bis, a i skandiranje dugo nakon što su se svjetla pozornice ugasila.
Koncert je počeo odmah u glavu, pjesmom Jebo vladu, za koju je kasnije u šali spomenuo kako se neće naći na budućem live albumu s ovog koncerta. Većina njegovih pjesama ostarila je kao dobro vino, i eto, na žalost, moram zaključiti da poruke koje su se slale prije, greške, mane koje je Edo kao kritičar vremena isticao nisu se ispravile, nego nam vrijeme u kojem su nastale i bile kritika aktualnog trenutka djeluje romantično i poželjno, a ovo današnje sve samo ne to. Bezrezervno je Edo šetao svojim opusom, a orkestar ga je pratio. Svaka pjesma bila je prilika da se kao solist predstavi jedan član orkestra
Opus Ede Maajke aranžirali su Luka Žužić, Bruna Matić te umjetnički ravnatelja Jazz orkestra HRT-a Miron Hauser, koji je i predvodio koncert, ali i odrađivao MC dijelove pjesama po potrebi kada nije bilo, primjerice, Vojka koji je te večeri odlučio nastupiti u HNK2 s Baby Lasagnom.
Klišej je u izvještajima pisati „šteta što nije izveo, ..“, no ne mogu to ne spomenuti jer sve je bilo kako treba, sve je teklo fantastično, vibra je bila izvrsna, no da je u setlisti bila „Ne mogu disat“ koja s teškim rifovima i nekim oblikom psihodelije puca direkt u glavu, u novim aranžmanima, siguran sam, zvučala bi blago rečeno moćno. Pa i bez toga, dobio sam koncert po koji sam došao i ne žalim niti trena što ove lude subotnje večeri nisam bio negdje drugdje.
Setlista:
Jebo vladu
Bomba
Jesmo l’ sami
Panika
Moćno
Prikaze
Pržiiiii
Ja dolazim i odlazim
Ti meni ništa
Izdajničko kolo
Sve prolazi
No Sikiriki
Bis 1.
I Like To Dance
Bis 2.
Trpaj
Galerija fotografija; Edo Maajka i Jazz orkestar HRT-a u Lisinskom, foto: Dragutin Andrić
