Dragi čitatelju, ovu su mi recenziju uvalili “klinci” koji obično na ovom mjestu sami ocjenjuju različite glazbene uratke ponikle širom čitavog globusa. Kao – radi se o glazbenim materijalima nastalim u vrijeme kad su se oni tek rodili, dok sam ja živio u to vrijeme (živ sam i sada, bez brige!), pa ću bolje od njih valorizirati lik i djelo svojih suvremenika… Jesu li mi to samo zbog toga uvalili? Prvo bih trebao reći tko su, što su i odakle su junaci ovog štiva.
Tko su: da im ne navodim imena, jer ih možete pročitati na omotu albuma (tako smo onda zvali popratnu dokumentaciju, kada smo slušali gramofonske ploče), na ovom ću mjestu navesti samo njihovo grupno ime: Električni orgazam.
U ono vrijeme to je bilo poprilično bezobrazno ime, iako ima stvari koje su u svim vremenima bezobrazne. Ali dobro, slušao sam ih svejedno i tada, pa mogu ponoviti gradivo i poslušati već preko četvrt stoljeća dobro znane pjesmice, ovoga puta u verzijama koje do sada još nisu javno obznanjene te su kao takve i za mene nove.
Što su: grupica veselih i drskih (tada) mladih ljudi koji su svoje viđenje svijeta oko sebe komentirali kroz vrlo bučnu pop-rock glazbu, što je bio najpogodniji način da se nešto kaže i pritom što bezbolnije prođe. Tu su buku kroz koju je bilo poželjno čuti i poneku riječ stvarala dva gitarista od kojih je jedan pjevao, te “orguljaš” i bubnjar. Očekujete li i basista, e, njega nije bilo.
Umjesto njega imali su nekog mnogo pogodnijeg, pogotovo za nastupe uživo, kamo ne dolaze samo slušatelji, nego i gledatelji – naime basisticu.
Odakle su: kad odgovaram na ovo pitanje, tek sad mogu shvatiti kako se osjećala moja baka kada sam joj nekad davno, još i prije Novoga Vala uvalio da mi priča o svojoj mladosti s početka prošlog stoljeća, i o nekom tadašnjem poletnom i prštavom umjetničkom pokretu nazvanom secesija, u njenoj monumentalnoj nerazorivoj državi Austro-Ugarskoj koja će se za neslućenih samo desetak godina razmrviti u krvi do koljena, jer “su se carevi igrali rata”.
Momci i jedna djevojka o kojima sad moram pričati pripadaju jednom kasnijem secesionističkom pokretu u jednoj prilično heterogenoj utopističkoj subkulturnoj ili pop-muzičkoj državi koju smo mi zvali Novi Val. Njene su se granice poklapale s granicama političke države SFRJ, a u vremenskim koordinatama mogli bismo je smjestiti između kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća i, možda sad malo natežem, raspada političke države u okviru koje se razvila.
Bio je to komadičak “antimaterije” u tom materijalističkom SIVkastom svemiru, nešto kao Alicina “zemlja čuda”, kao “s one strane ogledala”… “Disidenti” i “konfidenti” ovdje su zamijenili mjesta.
Prvi su bili ugledna krema ovog utopijskog društva, a drugi su se valjali u kaljuži na dnu, u “ustajaloj žabokrečini” i najodvažnijima s vrha često su činili nužno potreban sloj društva, e da bi o kome i o čemu uopće i mogli pjevati, pa su tako kroz sveopće veselje stigli i najaviti da “ne bu dobro svršilo”.
A klapa koja je snimila materijale za album o kojem zapravo trebam govoriti spada u sam vrh, u elitu novovalnoga društva, što je ocijenio i jedan od naših “začinjavaca” sjećanja na Novi Val, Igor Mirković, kada je iz mnoštva mogućih imena izdvojio i junake ovoga ogleda na skroman popis od samo devet imena koje je počastio isticanjem na naslovnici svoje cijenjene knjige “Sretno dijete”. Pa da kažem nešto konačno i o tom njihovom albumu s naslova članka.
Album čini jedva sastavljenu zbirku pjesama vrlo ranog nastupa Električnog orgazma, kada su tek počinjali, s koncerta na Tašmajdanu 1980. i, zamislite, s obične probe u podrumu beogradskog SKC-a.
I bez praćenja dokumentacije, samo iz slušanja, primjetit ćemo kako koncertna snimka završava nakon šeste pjesme i sljedećih deset snimljene su na probi.
To možemo zapaziti po promjeni “produkcije”, koje se bitno razlikuju i svaka je od njih tehnički loša na svoj način.
Kako se čak tri pjesme i ponavljaju, zaključujemo da je cilj ove kompilacije prije bio sačuvati i ovjekovječiti nakon više od četvrt stoljeća bilo kakve snimke koje uopće postoje, nego načiniti neki izbor.
Čim zašumi prva tema, koja pojašnjava po čemu je grupa dobila ime, naime, po njoj, kao nastupnoj i programatskoj pjesmi, sasvim je jasno da tehničku kvalitetu ne treba niti ocjenjivati niti analizirati. Svakog će svjedoka tadašnjih njihovih koncerata preplaviti “milina”, jer će ga istog časa vratiti u te uzbudljive dane.
Skromna kvaliteta snimke više se i ne čuje, jer je pokrije lavina istih tonova koja navire iz sjećanja.
Ovaj skroman izbor prvih pjesama Električnog orgazma ipak uspjeva predstaviti presjek spektra muzičkih stilova u kojima su se kretali. Od “kraftwerkovski” elektroniziranog asketskog zvuka do prštave punk i rock tutnjave s angažiranim tekstovima.
Slušajući snimke s probe, imamo osjećaj da smo zajedno s njima na spontanoj kućnoj zabavi na kojoj svi uživaju u onom što rade. Ima tu mnogo krvi, ali ne za prolijevanje, nego one koja se skuplja, čuva i kipti pod kožom, da bi omogućila život. Iz načina muziciranja prepoznajemo i svjetske utjecaje i njihovu primjenu na naše prilike, ali i originalna rješenja koja i jesu ovu grupu i mnoštvo njihovih kolega, dakle naš Novi Val, svrstali na treće mjesto po snazi među pop-glazbenim supersilama svijeta, odmah iza Velike Britanije i SAD-a, po ocjenama mnogih tadašnjih uglednih muzičkih kritičara.
Kako se kroz buku muzike teško razaznaju riječi, nekoliko ću stihova sada “titlovati”:
Naše glave prazne jesu ali ko još za to mari,
jer lova je najvažnija i drugo nas ne zanima.
U Rimu se oblačimo i imamo Diners karte,
krem društvo je naša klasa, svi ostali manje vrede.
Pankere ne podnosimo, ni smrdljive hipije,
mi sterilni možda jesmo ali krivi za to nismo
jer naše tate, naše mame, parama nas zasipaju
i neka za nas drugi misle, mi sposobni za to nismo.
Zlatni papagaj
tata plaća sve račune,
Zlatni papagaj,
jer mi smo snobovi.
Filozofi bi rekli: ovo je samo jedno od svjedočanstava dekadencije tadašnjeg društva.
Na kraju, preporuka za slušanje?
Tko ih poznaje, ne treba preporuke. Drugima ću naglasiti da ovo izdanje možda i nije sretno rješenje za upoznavanje. Postoje i bolje snimke, studijski snimljenih albuma.
Ovaj je materijal za one koji žele imati više, koji žele imati sve. Ne gubite vrijeme na slušanje ako smatrate da treba podupirati uspješno gospodarstvo narodnjačkih klubova. Osim ako ne ne držite maksime da neprijatelja treba upoznati.
Neprijatelja? Mislim ipak da opasnost vreba s neke druge strane.
Vi što virite iz džepova solitera
skriveni mrežom usamljenosti,
pođite ovim sivilom, gledajte ljudska lica,
možda ćete se setiti prošlosti.
Vi zarobljenici novca,
vi što vas vuku mrtve reke života,
stanite,
zar još niste dovoljno sami?
Hvala, dragi čitatelju, što ste odvojili nekoliko kapi vode iz klepsidre Vašeg života da biste pročitali ove retke… A onda ih, čak štoviše, prihvatili i kao nagovor da poslušate i album koji sam pokušao predstaviti.
Popis pjesama:
01. Električni orgazam
02. Konobar
03. Infekcija
04. Zlatni papagaj
05. Krokodili dolaze
06. Nebo
07. Zlatni papagaj
08. Vi
09. Fleke
10. Voda u moru
11. Pojmove ne povezujem
12. Leptir
13. Umetnost
14. I”ve Got A Feeling
15. Krokodili dolaze
16. Nebo
(Dancing Bear)
