U seriji članaka u kojima nam se predstavljaju izvođačice i izvođači (i bendovi također) koji nastupaju na ovogodišnjoj Dori, dio njih se predstavlja kroz intervjue, a dio kroz rubriku 7 presudnih. Danas će nam se kroz 7 presudnih predstaviti Erna, glazbenica i studentica politologije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Rokerski izričaj i sonorna boja Erninog glasa, ali i koketiranje s blues i soul elementima predstavljaju muzički pravac koji Erna pokazuje u autorskim uratcima u kojima je naglasak na gitari, vokalu i bendovskom izražaju glazbe. Pjesmom “How do you love me” odlučila se po prvi puta predstaviti na Dori – 2024. Erni držimo palčeve za što bolji plasman, a u nastavku provjerimo koji su joj albumi presudni. Više o Erni saznajte na njezinom SG profilu.
The White Stripes – “Elephant” (2003.)
Za ovaj bend i album me vežu tinejdžerski dani i to je prvi bend koji sam počela aktivno slušati. Pojavili su se kao mala revolucija 2005. iako su dotada već imali uspjeh i više albuma.
{youtube}0J2QdDbelmY{/youtube}
The White Stripes – “De Stijl” (2000.)
Slični razlozi kao i kod prvog albuma, nostalgija – podsjetnik na neka druga, draga vremena. Bend koji mi je obilježio tinejdžerstvo te je bilo “cool” kad si roker i slušaš the White Stripes.
{youtube}39NqfWklaAQ{/youtube}
Placebo – “Sleeping with Ghosts” (2003.)
Sad već pomalo zaboravljeni bend Placebo, ovim albumom je žario i palio. Volim glas Briana Molka, koji je uvijek bio jedna doza nježnosti u žestini glazbe.
{youtube}-JJAXwAaA2w{/youtube}
George Michael – “Older” (1996.)
Ovo je album “ikona”, najemotivniji prikaz Georgea Michaela, kojeg obožavam kao pjevača i interpretatora. Ovaj album možete slušati i kad ste tužni i kad vam treba “ono nešto” pa vas pjesma “Fast Love” pokrene i motivira.
{youtube}zNBj4EV_hAo{/youtube}
Norah Jones – “The Fall” (2009.)
Ovaj mi se album uvukao pod kožu, potiho… Znači, album je savršenstvo za sva moguća raspoloženja; kao uspavanka, kao kontemplacija, kao romantika… ima sve segmente i jako umirujuć efekt na mene.
{youtube}uTxythHY09k{/youtube}
Amy Winehouse – “Back to Black” (2006.)
Ne treba ja mislim posebna napomena, album koji je mnogima promijenio glazbeni ukus – i album koji je nametnuo totalnu drugu vrstu glazbe od one koja je tada bila trendovska. Amy je bila sve u jednom: ikona i inspiracija. Za mene jedan od legendarnih albuma.
{youtube}ojdbDYahiCQ{/youtube}
Duffy – “Rockferry” (2008.)
Mogla bih reći – neka vrste “guilty pleasure” albuma, jednostavno kompletan album bez oscilacija, koji paše uz sva raspoloženja. Vežu me neka sjećanja uz njega – ponovno – nostalgija…
{youtube}KFjF64Mcaao{/youtube}