Una storia importante velika je svjetska turneja kojom Eros Ramazzotti promovira istoimeni album s kraja prošle godine, a koja je jučer, 28. travnja, zastala na stotinjak minuta u našoj metropoli. S pravom se može reći kako je ovo “best of” turneja jer navedeni album čini kolaž novih i prearanžiranih starih pjesama pa je i setlista uglavnom puna pjesama iz svih faza Erosove karijere, onih koje su je i definirale. Hrvatska je redovito Erosova koncertna stanica, radilo se o Istri, Kvarneru ili Zagrebu, a baza njegovih fanova u našoj zemlji je zavidna pa su krcati pa nerijetko i rasprodani koncerti dodatni motiv za njegov kontinuirani povratak svakom novom turnejom.
I zagrebačka Arena Zagreb bila je sinoć upravo takva – prepuna, s publikom koja je od prvih taktova jasno dala do znanja da je ljubav između hrvatskih fanova i Erosa neraskidiva. Već uvodna “Taxi Story” i niz koji je uslijedio (“Quanto amore sei”, “Un cuore con le ali”, “Una emoción para siempre”) postavili su jasan okvir večeri u kojoj se izmjenjuju balade i stadionski ziceri.
Setlista, očekivano slična ostatku turneje, funkcionira kao presjek karijere: od “Adesso tu” i “Una storia importante”, preko “Se bastasse una canzone” i “Musica è” pa sve do “Cose della vita” i završne “Più bella cosa”. Dramaturgija je poznata, ali učinkovita – bez praznog hoda i s jasnim usponom prema završnici.
Glazbeno, sve je bilo na visokoj razini. Standardna postava benda zvučala je čvrsto i precizno, a novi aranžmani unijeli su svježinu bez narušavanja prepoznatljivosti pjesama. Produkcija prati taj okvir: velika pozornica s produžetkom u publiku s lijeve i desne strane, tri videozida i vizuali koji povremeno nose te kratke poruke o svijetu i svakodnevici.
Interakcija s publikom bila je stalna tijekom koncerta. Ramazzotti je redovito komunicirao između pjesama, prepuštao refrene publici, silazio među fanove i dolazio do tribina kako bi se pozdravio, fotkao i grlio s njima. Ništa od toga nije djelovalo umjetno ili izrežirano, već prirodno i spontano.
Dionice na engleskom jeziku, u pjesmama vezanima uz suradnje s imenima poput Cher i Anastacia, izvedbeno su bile korektne, ali osobno ostavljaju slabiji dojam. Više je stvar moje preferencije, nego stvarne mane jer nikada nisam bio ljubitelj Erosovih koketiranja sa suradnjama na engleskom radiš širenja baze obožavatelja. Zato je potpuno talijanska verzija “Cose della vita” bila toliko potrebno iznenađenje.
Publika, većinom ženska i vrlo raspoložena, reagirala je euforično na najveće hitove i održavala visoku energiju kroz cijeli koncert. Veza između izvođača i domaće publike i dalje je očita i čvrsta.
Za potpisnika ovih redaka, večer ima i osobnu dimenziju: prvi susret s Ramazzottijem bio je 2001. u Domu sportova. Dvadeset i pet godina kasnije kontekst je nešto drukčiji. Danas, sa 63 godine, Ramazzotti i dalje zvuči prepoznatljivo i sigurno, bez potrebe za dodatnim dokazivanjem. Upravo ta vremenska distanca daje za mene ovom koncertu posebnu težinu.
Zagrebački koncert prošao je bez većih zamjerki, izvedbeno siguran i produkcijski zaokružen. Bez iznenađenja, ali s dovoljno uvjerljivosti da potvrdi zašto se Ramazzotti redovito vraća – i zašto ga publika uvijek dočeka u punoj dvorani.
Galerija fotografija nalazi se ispod setliste
Galerija fotografija; Eros Ramazzotti u zagrebačkoj Areni, foto: Dragutin Andrić
