Od 20. lipnja do 12. rujna 2025., slovenska prijestolnica ponovno postaje središte vrhunskih glazbeno-scenskih zbivanja – odvija se 73. izdanje Ljubljana Festivala, jednog od najvažnijih umjetničkih festivala u regiji. Tijekom gotovo tri mjeseca, najljepše pozornice grada ugostit će vrhunske slovenske i međunarodne izvođače u bogatom programu koji obuhvaća koncerte, operu, balet, kazalište, mjuzikle, jazz i popularnu glazbu.
Od svog osnutka 1953. godine, festival privlači publiku iz cijeloga svijeta, a i ovog ljeta nudi bogat i kvalitetan program. Jedan od highlighta ovogodišnjeg izdanja svakako je gostovanje Fantoma iz opere – izravno s londonskog West Enda i njujorškog Broadwaya.
Unatoč visokoj cijeni ulaznice od oko 100 eura, više od 11 izvedbi bilo je rasprodano ili gotovo rasprodano. Predstava se izvodila u Cankarjevu domu od 9. do 20. srpnja, često i s dvije izvedbe dnevno. To ne čudi, s obzirom na kultni status ovog djela Andrewa Lloyda Webbera – jednog od najpoznatijih i najdugovječnijih mjuzikala u povijesti. „Fantom iz opere“ osvojio je publiku diljem svijeta iznimnom glazbom, spektakularnom produkcijom i snažnom ljudskom pričom smještenom u podzemlje pariške opere. U središtu radnje nalazi se genijalni, ali emocionalno ranjeni glazbeni duh koji se skriva ispod pozornice, očaran talentom mlade sopranistice Christine Daaé. Priča o opsesiji, ljubavi i slobodi izvedena je više od 70.000 puta diljem svijeta, a sada je stigla u Ljubljanu s vrhunskom međunarodnom postavom, a posebno se istaknuo Britanac Nadim Naaman, donoseći Fantomu dubinu i emocionalnu nijansiranost. Njegova interpretacija ne prikazuje ga isključivo kao prijetnju, već kao ranjivog i tragičnog lika – usamljenog genija koji traži ljubav i razumijevanje. Njegova ranjivost posebno dolazi do izražaja u songovima poput „Music of the Night“ i završne konfrontacije.
Naamanova ekspresivna interpretacija Fantoma definitivno je jedan od aduta predstave, kao i zapanjujući vizuali – scenografija, kostimi, dramatične scene na stubištu i u Fantomovom podzemlju… Produkcija ostaje vjerna tradicionalnom kazališnom izričaju, što može biti nedostatak za publiku koja preferira suvremeniji narativni pristup, no za ljubitelje klasičnog spektakla – doživljaj je potpun. Jedina zamjerka odnosi se na povremene tehničke poteškoće s miksanjem zvuka, koje su malo otežavale razumijevanje tekstova, no nisu umanjile ukupni dojam.
Naamanova rafinirana interpretacija unosi tihi intenzitet u grandiozne scene, stvarajući tako snažan kontrast između vizualnog spektakla i unutarnje krhkosti lika. Njegova izvedba daje Fantomu novu ljudsku dimenziju, između tame i čežnje za prihvaćanjem.
Tu su naravno i snažne, bezvremenske teme: ljepota i čudovišnost, vanjski izgled i unutarnje biće, neuzvraćena ljubav, opsesija, sloboda i kontrola, identitet, iskupljenje… Sve te dihotomije kulminiraju i razrješuju se u jednom od najemotivnijih završetaka u povijesti žanra – trenutku u kojem moć suosjećanja pobjeđuje i otvara vrata oprostu i iskupljenju. Kada Christine poljubi Fantoma, ne iz romantične ljubavi, već iz suosjećanja, ona u njemu vidi više od nasilja i unakaženosti. Time ne opravdava njegove radnje, već mu pokazuje da i on može primiti ljubav i oproštaj.
Središnji simbol priče jest sama glazba – ona je sredstvo izražavanja, učenja, manipulacije i zavođenja, čak svojevrsni simbol moći (Fantomove moći nad Christine). Fantom kroz glazbu pronalazi smisao i povezanost s Christine; ona je njegov kanal života, njegov identitet i bijeg od tame.
U konačnici, ovo je izvrstan mjuzikl koji ostaje vjeran tradiciji raskošnog spektakla i tradicionalnom pripovijedanju vođenom snažnim likovima, a Nadim Naaman svojom izvedbom udahnjuje nov život ovom klasiku, transformirajući Fantoma u tragičnu, ljudsku figuru. Njegova delikatna ravnoteža krhkosti i karizme unosi svježinu, dajući ovom bezvremenskom djelu novu interpretativnu snagu.