Od posljednje prave europske turneje Foo Fightersa prošlo je nevjerojatnih sedam godina. Zamislite, sedam godina nisu bili na europskom tlu?! Neću tu brojati onih nekoliko koncerata po Velikoj Britaniji u 2022. godini jer to vam dođe isto kao velika svjetska turneja u kojoj neki imaginarni bend odradi 50 koncerata po SAD-u i 5 u Europi od čega 3 u Londonu jedan u Oslu i jedan u Berlinu. Ne, ovo je prava nabijena turneja u sklopu koje su se prošloga vikenda spustili nadohvat hrvatskih fanova koji su mogli birati hoće li ih gledati u petak u Beču ili pak u nedjelju u Milanu. Iz praktičnih i prostornih razloga odlučili smo se za austrijsku metropolu.
Kad se malo rezimira taj vremenski raspon od sedam godina shvatit ćemo da smo svašta proživjeli od njihovog posljednjeg dolaska, a i oni sami. Došao je i prošao Covid-19, zadesili su nas potresi, započeli su neki novi i nimalo bezazleni ratovi, NASA-ina misija Artemis II je odvela ljudsku posadu najdalje od zemlje u povijesti, a Foo Fighters su ostali bez Taylora, potom su ga zamijenili Joshom Freeseom, da bi ubrzo shvatili da ipak ne ide s njim dalje te su na njegovo mjesto doveli trenutno najmlađeg člana benda, “čudo od djeteta” Ilana Rubina. Usto, Grohl je u međuvremenu još jednom postao ocem.
Vratimo se kojih šest dana natrag u prošlost kada je austrijski nacionalni stadion Ernst Happel bio domaćih još jednom u nizu velikih rock spektakala. A ovaj je to bio u pravom i podcrtanom smislu svake riječi i svakog slova. U točno tri sata rock katarze odsvirali su točno 27 pjesama, miješali akustiku i elektriku, Dave solo na gitari i cijeli bend, super stare pjesme s onim najnovijima, sjetili se Taylora i Lemmya, a za kraj sve okrunili s tri pjesme na bisu i nezaobilaznim Everlongom. Tri velika, grandiozna sata glasnog rocka.
Krenulo se bez zadrške s “najskupljim” stvarima, klasicima: All My Life, The Pretender, Times Like This kojima su odmah radnu temperaturu dignuli do maksimuma. I zamislite samo luksuza da ovakve hitčine istresete odmah na samom početku koncerta? Bendovi obično pjesme ovakvog karaktera čuvaju za kraj, no ne i FF. Njihova diskografija bogata je hitovima i energičnim stvarima tako da si mogu priuštiti ovaj luksuz. Druga je stvar održavanja takvog stanja među fanovima, jer visoki tempo zadan od početka negdje mora pasti i teško ga je održavati kroz tri sata koncerta, no u tom slučaju ostaviš za kraj masne kao burek Monkey Wrench, Breakout i Best of You da i oni koji više nisu mogli, iz pete izvuku zadnje atome snage i pošteno se izdivljaju. “Letećih” piva nije bilo koliko je to znalo biti prije, primjerice, desetak godina jer cijena piva od 7€ nije nimalo simpatična pa bi razbacivanje bilo u najmanju ruku neracionalno.
Polovicu koncerta presjekli su svirkom na onome što zovu “B-Stage” i u tom su dijelu povukli kočnicu septetom lakših ili u akustično ruho ogrnutih pjesama (Wheels, Marigold i Big Me) dok je posljednju u tom dijelu (Under You) Dave izveo solo na električnoj gitari.
Zgodan štos izveli su kod predstavljanja članova benda. Umjesto uobičajenog sola svakog od članova kod njihovog predstavljanja u nekoj pjesmi (primjerice, predstavi basistu pa se on izdivlja na basu) FF su uzeli drugi pristup. Svaki od članova benda se predstavio pjesmom iz benda u kojem je svirao prije nego je došao u FF, svi osim Grohla koji je sjeo za bubnjeve dok se Ilan predstavljao pjesmom Tap Dancing In A Minefield za vrijeme koje je uzeo gitaru. Spomenuo bih da je među publikom najprepoznatljivija bila “One Headlight” benda The Wallflowers, koja je izvedena kod Jaffeeovog predstavljanja.
Bis su otvorili s izuzetno dugom, no ne i zamornom The Teacher po završetku koje je Grohl najavio kako ide posljednja pjesma s kojom već 31 godinu završavaju koncerte te su zagrmjeli sa Exhausted. Završetkom potonje krenuli su prvi rifovi Everlong, a Grohl je sa smiješkom prokomentirao da naravno da završavaju s njom, aludirajući na šalu s početka izvedbe Exhausteda.
Grohl je s nevjerojatnom lakoćom iznio trosatni koncert, godinama i činjenici da nije atletski tip usprkos, a nemali broj puta je ponovio koliko je zadovoljan s ovim koncertom, prijemom bečke publike, ali i večeri koja je predivna; zalazak sunca je bečko nebo oslikao predivnim koloritom, onakvim kakve možeš vidjeti samo nad parkiralištima trgovačkih centara, znate onako kad se lijepo sve poklopi osim lokacije na kojoj se nalazite.
Nema se tu što previše zaključivati na kraju. Foo Fighters su eksplozivni, glasni, moćni, veliki i praše vraški dobar rock ‘n’ roll. Živjeli!
Galerija fotografija nalazi se ispod setliste
Galerija fotografija; Foo Fighters u Beču, foto: Dragutin Andrić
