Nakon više od deset godina Zagreb je posjetio jedan od legendi metal glazbe – Geoff Tate, nekadašnji pjevač Queensrÿchea, benda koji je obilježio jednu glazbenu epohu po mnogočemu.
Večer je otvorio domaći Keops, bend koji sam imala prilike gledati prije par mjeseci kada su bili predgrupa Gus G.-u i Ronnieju Romeru. Što se od tada promijenilo? Pjevačica ima štaku pa više nije mogla trčati po bini na sve strane što joj je sigurno predstavljalo problem. Set lista nešto kraća, no, svi koji Keops vole imat će ih prilike vidjeti u svibnju na istom mjestu pri promociji njihova novog albuma.
Malo koji bend može reći da je završio kao predgrupa Geoffu Tateu zato što mu bubnjar svira u pratećem sastavu — a to je točno ono što se dogodilo s bolonješkim kvartetom Inner Vitriol. Michele Panepinto, njihov bubnjar, dio je Tateovog live postave na ovoj europskoj turneji, pa su Talijani dobili logičnu, ako i pomalo neobičnu ulogu uvodnog akta. Za one koji ih nisu poznavali — a takvih je u Boogaloou sigurno bio priličan broj — to je moglo proći kao formalnost. Nije.
Inner Vitriol postoje od 2007., dugo pod imenom Vitriol — naziv koji nije slučajan: akronim je alchemijskog motiva renesanse Visita Interiora Terrae Rectificando Invenies Occultum Lapidem, metafora unutarnjeg puta čovjeka prema istini. Sami sebe opisuju kao „mračni progresivni metal“, i ta je odrednica točna koliko god takve etikete mogu biti. Njihova glazba smjenjuje atmosferične, gotovo meditativne pasaže s teškim, preciznim riffovima — negdje između Evergreya i Pain of Salvation, s talijanskom osjetljivošću koja se ne da lako opisati.
Nedavno su izdali treći album Semper Tacui — „uvijek sam šutio“ — konceptualni rad o osuđeniku u posljednjoj godini života, inspiriran natpisom pronađenim u zatvoru Palazzo Chiaramonte u Palermu, povijesnom sjedištu Svete inkvizicije iz 15. stoljeća. Na albumu gostuju upravo Geoff Tate i Andy Kuntz (Vanden Plas), što objašnjava i ovaj zajednički izlazak na turneju.
Četiri transparenta za predgrupu. Četiri. „Veni, vidi, Vitriol“ glasio je jedan — i teško je zamisliti bolji sažetak večeri od toga.
Publika ih nije dočekala ravnodušno. Ekipa koja je dizala transparente nisu bili slučajni prolaznici — bili su to ljudi koji su došli zbog Inner Vitriola jednako koliko i zbog headlinera. To govori nešto o kvaliteti benda koji svaki put kad nastupi ostavlja trag: prethodno su otvarali za Dream Theater, Sons of Apollo, Pain of Salvation, Evergrey i Soen.
Setlista — Inner Vitriol
- On a Cold Floor
- Slowly She Dies
- Waterfall
- The Frozen Wind
- Weaker and Fading
- Butterflies
- Impressioni di settembre (Premiata Forneria Marconi cover)
- Endless Spiral
Osam pjesama, a među njima i cover „Impressioni di settembre“ Premiata Forneria Marconi — klasik talijanskog prog rocka iz 70-ih koji u kontekstu njihovog zvuka sjedi savršeno, kao da je uvijek bio njihov. Izbor koji otkriva bend koji zna odakle dolazi.
Između talijanskog mraka i Tateovog progresivnog nasljeđa, na pozornicu je stupio Masterplan — i to, ništa manje, po prvi put u Hrvatskoj. Njemački power metal bend predvođen bivšim Helloween gitaristom Rolandom Grapowom nije neka nova pojava: osnovan 2002. s bivšim Helloween bubnjarom Ulijem Kuschom, Masterplan je u međuvremenu izgradio respektabilnu diskografiju i stabilnu europsku bazu fanova. Ova turneja pratila je njihov novi album Metalmorphosis, objavljen u siječnju 2026.
Power metal rijetko griješi kad zna što je — a Masterplan to zna. Melodičan, težak, artikuliran. Prvih deset pjesama odvijalo se u skladu s očekivanjima: solidan, siguran nastup koji je publiku zagrijao za ono što dolazi. A onda se, pred sami kraj, nešto zapelo. Bend je na pozornici počeo nadugo razgovarati — vidljivo nerješivo pitanje o tome što svirati zadnje. Dogovor koji je trebao trajati nekoliko sekundi otegao se dovoljno dugo da publika primijeti, a dragocjene minute koje su mogle biti ispunjene glazbom otišle su u šum. Sitnica, možda — ali u živom nastupu svaka sekunda praznine ostavlja trag, pogotovo kad dolazi na kraju inima dobrog seta. Nisam sasvim sigurna jesu li sve navedene pjesme svirali, ali većinu sasvim sigurno jesu.
Setlista — Masterplan
- Enlighten Me
- Spirit Never Die
- Crimson Rider
- Lost and Gone
- Back for My Life
- Crystal Night
- Keep Your Dream Alive
- Kind Hearted Light
- Soulburn
- Heroes
- Crawling From Hell
Od prve sekunde izlaska Tateovog benda bilo je jasno da je ovo drugi kalibar. Tateova ekipa na pozornicu je stupila kao mehanizam u kojem svaki dio zna točno što radi — uigrana, precizna, bez trunke improvizacije koja nije bila planirana. Svaki detalj nastupu nosio je potpis perfekcionista: raspodjela prostora na pozornici, dinamika između pjesama, svjetlo, tijek setliste. Atraktivno za gledati na način koji rijetko viđaš kod izvođača koji bi s pravom mogli zapasti u rutinu.
Komunikacija s publikom u prvom dijelu večeri bila je škrta — Tate je pjevao, bend je svirao, i to je bilo dovoljno dok je trajao cjeloviti nastup Operation: Mindcrime, albuma koji ionako funkcionira kao zatvorena narativna cjelina i ne traži komentare između pjesama. Kad je taj dio završio, atmosfera se otvorila. Tate je počeo razgovarati s dvoranom, a distanca koja je vladala na početku polako se topila. Dvije različite večeri u jednoj u kojoj su odsvirane još „Empire“, „Walk in the Shadows“, „Jet City Woman“, „Take Hold of the Flame“, te na bis „Silent Lucidity“ u čijoj najavi Tate uvijek spomene kako je čuo razne priče o njoj te „Queen of the Reich“, kao posljednja pjesma večeri.
Postoji, međutim, jedna stvar koja ostavlja gorak okus — i ne tiče se nastupa. Naplata meet & greeta za bend koji se inzistira na slici perfekcionista i artistički posvećenog glazbenika djeluje kao kontradikcija. Fanovi koji su htjeli bliži susret s legendom morali su za to platiti, što je u kontekstu Tateovog ego-branda teško ignorirati. Perfekcionist na pozornici — svakako. Prema publici izvan nje, malo manje.
Boogaloo je u nedjelju navečer bio meta četiri benda koji zajedno pokrivaju širok raspon onoga što progresivni i power metal mogu biti. Inner Vitriol su bili otkriće za mnoge — i zaslužena zvijezda večeri za one koji su ih već poznavali. Masterplan su podsjetili zašto im karijera traje, uz rezervu da finale nije odgovaralo ostatku nastupa. A Geoff Tate? Pokazao je da i oproštajna turneja može biti izvedena s dostojanstvom i preciznošću — sve dok ne stigne račun za selfie.
Galerija fotografija; Geoff Tate, Inner Vitrol, Masterplan i Keops u klubu Boogaloo, foto: Božidar Breški
