Godsmack, P.O.D. i Drowning Pool u rasprodanom Boćarskom domu

U sklopu svjetske turneje, Godsmack je 30.3. održao koncert u Zagrebu uz specijalne goste P.O.D. te Drowning Pool.

Dolaskom pred Boćarski dom, u zraku se moglo osjetiti uzbuđenje fanova koji su pristizali iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja što je bio znak da je publika dugo čekala na prvi nastup Godsmacka u Zagrebu.

Boćarski dom mi nije baš omiljeno mjesto za održavanje koncerata zbog same prirode dvorane kojoj bi definitivno dobro došao koji ulaz, odnosno izlaz više jer se događa da ljudi često stoje na ulazu i blokiraju prolaz. Tim više se stvara gužva jer se šank i nedovoljan broj wc-a nalaze izvan same dvorane, što posljedično donosi ”prometni zastoj”. Također, skeptičan sam bio oko zvuka u Boćarskom domu jer je ranije znao biti problematičan, međutim jučer je situacija bila obrnuta čega ću se kasnije još dotaknuti u tekstu.

Prvi su se na pozornicu popeli teksaški Drowning Pool koji su dobro zagrijali publiku za ostatak večeri. U svojih pol sata nastupa pokazali su da su puno više od one-hit wonder benda s obzirom da je njihov mega hit ”Bodies” pomalo zasjenio ostatak odličnih pjesama koje su izbacivali kroz karijeru. Dečki su stvorili nabrijanu atmosferu te mi je pomalo žao što je njihova svirka brzo završila. Dojma sam da bi bolje ”legli” da su zamijenili mjesta s P.O.D. što se tiče redoslijeda nastupa, ali s obzirom da su P.O.D. komercijalno uspješniji bend, hijerarhija se morala ispoštovat. U šest pjesama što su ih odsvirali, uspjeli su ubaciti i svima dobro znanu ”Rebel Yell” Billya Idola koju je publika odlično prihvatila, da bi vrhunac bila ranije spomenuta ”Bodies” za koju mislim da nije bilo osobe u dvorani koja nije upoznata s njom.

Drowning Pool

Sinner
Feel Like I Do
Step Up
Rebel Yell (Billy Idol cover)
Tear Away
Bodies

Sljedeći na redu bili su Payable on Death poznatiji po inicijalima P.O.D., bend iz San Diega s više od 12 milijuna prodanih nosača zvuka diljem svijeta. Njihova kombinacija Rapa/Hip Hopa i metala stavlja ih na mjesto jednih od pionira u Nu Metal žanru.

Započeli su s pjesmom ”Boom” koja je bila najbolji mogući odabir za početak njihovog 45-minutnog nastupa, sudeći po reakciji fanova. Nastavili su s presjekom svojih najvećih hitova od kojih vrijedi izdvojiti izvedbu ”Youth of the Nation” koju je publika pjevala zajedno u jedan glas te posljednju ”Alive” koja je fino zaokružila cjelokupni show. Dečki definitivno imaju svoju publiku kod nas te vjerujem da bi i samostalnim nastupom privukli dosta ljudi, a iako je frontmen Sonny Sandoval u jednom trenutku zabunom uzviknuo ”Slovenia” umjesto ”Croatia”, nećemo mu zamjeriti jer su odradili zaista odličan koncert.

P.O.D.

Boom
Satellite
Murdered Love
Drop
I Got That
I Won’t Bow Down
Youth of the Nation
Southtown
Afraid to Die
Alive

Nakon P.O.D., uz malo veću pauzu radi pripremanja pozornice, pojavljuju se headlineri večeri, dugoočekivani Godsmack. Godsmack definitivno nije bend koji samo ”odrađuje” koncerte što se moglo vidjeti po masovnoj produkciji, a posebno mi se svidjelo što se na zaslonu prikazivao live dolazak na pozornicu skroz od backstagea. To je bio lijepi detalj koji je u samom startu podigao atmosferu na viši nivo.

Iako na ovoj turneji ne sviraju bubnjar Shannon Larkin te gitarist Tony Rombola, frontmenu Sullyu Erni i basistu Robbieu Merrillu pridružili su se Will Hunt iz Evanescencea na bubnjevima i Sam Koltun na gitari koji su odradili vrhunski posao.

Počeli su sa ”Surrender” te naredali ”You and I”, ”1000hp”, ”Cryin’ Like a Bitch!!”, ”Awake” te ostale hitove iz bogate karijere. Kada se činilo da su pokazali sve što su imali, kreće najbolji dio koncerta. Nakon izvedbe ”Voodoo”, dobro poznate pjesme plemenskog prizvuka, uslijedio je bubnjarski show. Naime, frontmen Sully Erna iako pjeva i svira gitaru, primarni instrument su mu ustvari bubnjevi. Will Huntov set bubnjeva na platformi su pomaknuli u stranu kako bi napravili mjesta za drugi set bubnjeva i krenuo je drum battle gdje su osim prikaza impresivnih vještina, također odali počast mnogim bendovima koji su utjecali na njih, svirajući medley raznih pjesama kao što su ”Enter Sandman” i ”Walk This Way”.

Nakon ”Whatever”, dečki se povlače s pozornice te se na bis vraća Sully, koji održava govor o svojoj organizaciji ”Scars Foundation” koja se bavi podizanjem svijesti o mentalnim bolestima te educiranjem ljudi na tu temu. Na klaviru je izveo ”Under your scars” koju je posvetio svima koji su nas prerano napustili, a na zaslonu iza njega bili su prikazani razni poznati glazbenici kojih više nema. To je definitivno bio najljepši trenutak večeri gdje je publika pjevala samo uz pomoć klavira i sumnjam da je itko ostao ravnodušan na taj trenutak.

Zadnje dvije pjesme ”Bulletproof” i ”I Stand Alone” kao vrhunac koncerta dočekane su s oduševljenjem, a oduševljen je bio i bend. Sully nije skidao osmijeh s lica i komentirao je šaljivo: ”Metallica plays stadium shows, but we play Bocce ball hall”, referirajući se na Boćarski dom.

Općeniti zvuk na koncertu je bio odličan, iako sam bio skeptičan kao što sam ranije spomenuo. Godsmackov tim očito ništa ne prepušta slučaju te je cjelokupna produkcija bila vrhunska, a i na prva dva benda je sve bilo dosta dobro uštimano, što često zna biti obrnuto.

Sva tri benda su odradili odličan posao, a vjerujem da je ovo već sad bio te će biti jedan od boljih koncerata ove godine kod nas. Ako je vjerovati Sullyu, sljedeći susret domaće publike s Godsmackom nećemo čekati toliko dugo te se nadaju vratiti sljedeće godine, a nadamo se i mi!