U petak navečer, na veličanstvenoj pozornici rimskog amfiteatra, Arena Pula posvjedočila je jedinstvenom glazbeno-vizualnom iskustvu. Adria Summer Festival svečano je otvorila globalna diva Grace Jones, a pulska ponovno je imala priliku vidjeti svevremensku umjetnicu u solo izvedbi.
Večer je otvorio hrvatski elektro dvojac Nipplepeople, čiji su anonimni identiteti iza maski već odavno postali svojevrsni brend domaće scene. Njihov set bio je pomno građen – od minimalističkih ritmova koji su se širili arenom poput električnih krugova, do eksplozivnijih plesnih trenutaka koji su tjerali publiku na pokret.
Svojim karakterističnim spojem synth-popa i suvremenog electro zvuka stvorili su atmosferu napetog iščekivanja. Posebno je dojmljivo bilo kako su igrali s dinamikom – mirniji, gotovo eterični uvodi u pjesme koji bi se iznenada pretvorili u pulsirajuće refrene. Publika, isprva pomalo rezervirana, ubrzo je ušla u njihov ritam, a svjetlosni efekti koji su pratili njihove tonove odlično su se odbijali od kamenih zidina Arene, stvarajući dojam da se nalazimo na koncertu u nekoj dalekoj, futurističkoj metropoli.
Nipplepeople su svoj set završili uz ovacije, dok su zvuci posljednjih tonova još odzvanjali – a tada se počela osjećati napetost koja je nagovještavala dolazak glavne zvijezde večeri.
Kad su se svjetla prigušila, a iz zvučnika se počeo prelijevati prepoznatljiv bas i hladna, senzualna ritmika uvodne pjesme Nightclubbing, publika je eruptirala. Grace Jones nije tek izašla na pozornicu – ona se pojavila, kao vizija, obavijena u dramatičnu crnu odoru, s impresivnom maskom i pogledom koji je rezao kroz masu.
Otvaranje koncertom tom pjesmom nije bilo iznenađenje – to je već postala njezina tradicija. Nightclubbing nije samo pjesma; u njezinoj izvedbi postaje autobiografski prolog, priča o životu između klubova, pozornica i egzotičnih destinacija. Svaki pokret bio je odmjeren, a svaka pauza između stihova nabijena značenjem.
Nastavila je s This Is (album Hurricane, 2008.), najavljujući svoj suvremeni glazbeni identitet. Slijedile su Private Life, s melankoličnim reggae prizvukom, i Demolition Man, gdje je pokazala svoju snagu i scenski raščišćavanje – uključivši čak udaraljke u izvedbu.
Svojom pojavom i pariranjem svakom stihu, Jones je demonstrirala da nitko ne vlada scenom kao ona – kontrola, teatralnost i autentičnost stapali su se u moćan nastup.
Prije izvedbe My Jamaican Guy, Grace je publici uputila toplu poruku: „Croatia reminds me of Jamaica – the sea, the heartbeat, the warmth.” Ovu poveznicu između rodne Jamajke i pulske Arene ispunila je emocijom i zahvalnošću.
I’ve Seen That Face Before (Libertango) donijela je filmsku, francusko-parišku atmosferu – elegancija, nostalgija i misterija spojile su se u hipnotičan trenutak, dok je nova pjesma The Key, pokazala da Jones nije samo nostalgična legenda, već umjetnica koja aktivno stvara dalje.
Skladba Pull Up to the Bumper oživjela je vrhunac večeri – Grace se na ramenima zaštitara spustila sa pozornice i pozdravila publiku u prvim redovima.
Finalna pjesma, Slave to the Rhythm, je gotovo deset minuta scenske gorčine, funk, reggaea i post-punk pulsiranja. Ona je neprestano u hula-hoopu šetala po pozornici, dok je ritam neumoljivo vukao masu – prikaz snage, vještine i neugaslog scenskog naboja. Doza teatralnosti i tjelesne agilnosti u 70-im godinama priječuje očekivanja i redefinira „razumne granice” scenske energije.
Grace Jones svojim je nastupom u pulskoj Areni pokazala više od koncerta – to je bila umjetnička izjava, spoj glazbe, mode, performansa i povijesne energije prostora. U svijetu kojem je doslovno svako područje postalo „scena”, Grace ostaje neponovljiva.
Setlista:
Nightclubbing
This Is
Private Life
Demolition Man
My Jamaican Guy
I’ve Seen That Face Before (Libertango)
The Key
Williams’ Blood
Amazing Grace
Love Is the Drug
Pull Up to the Bumper
Slave to the Rhythm
Galerija fotografija; Nipplepeople (foto: Marko Hajdarović)
Galerija fotografija; Grace Jones (foto: Marko Hajdarović)
