Za mene osobno Gwyn Ashton doista nije nikakva nepoznanica, već sam se do sada nekoliko puta susreo s njegovim radom. Njegov posljednji studijski album Grease Bucket objavljen je 12. rujna za Fab Tone Records i, evo, konačno je album pred vama.
Gwyn Ashton je glazbenik koji se drži provjerene formule: čvrste rock/blues forme bez puno „cifranja“, snažnih i odmjerenih gitarističkih rifova te hrapavog vokala uz pulsirajuću ritam-sekciju, odnosno ekipu koja odlično poznaje priču. Nema nikakve sumnje da sve to vodi prema albumu Grease Bucket, koji se svrstava među najbolja glazbena ostvarenja Gwyn Ashtona dosad.
Očaravajućom fuzijom tradicionalnog delta bluesa s Mississippija, New Orleansa i Texas bluesa, uz elemente surf-glazbe šezdesetih i britanskog rocka sedamdesetih godina, nadopunjene australskim boogijem, Gwyn Ashton snimio je album Grease Bucket vrijedan svekolike pozornosti. Treba biti objektivan i naglasiti tu činjenicu, jer upravo tako i jest.
Album Grease Bucket zaslužuje punu pozornost, a njegova jednostavnost, čvrstina i ritmičnost, kao i izražena žestina, krase svaku od deset kompozicija koje su našle svoje mjesto na ovom izdanju.
Shodno tome, album Grease Bucket svojom snagom i prodornošću doslovno razdrmava uspavane blues-fanove koji žive na lovorikama onih što se deklariraju kao blues-čistunci. Vrijeme je da se malo razdrmate, da usmjerite svoje uši na blues koji dolazi iz zvučnika vaše audio-opreme i da skrušeno priznate: ovo je odlično, ovo ima smisla, ovo je ono što nam je trebalo. Spojite li S. R. Vaughana i Jimija Hendrixa te svemu tome dodate delta blues i osebujne tehničke mogućnosti ovog izvrsnog gitarista, dobit ćete zvuk na koji niste navikli. To je glazba, to je blues/rock koji pokreće Gwyn Ashton.
Gwyn i društvo svojom osebujnom blues-prezentacijom izazivaju velik interes jer mnogi do sada nisu čuli da netko izvodi blues na tako razoran način. Često se stječe dojam da u bendu sudjeluje više glazbenika, no riječ je o klasičnoj rock/blues postavi, što dodatno ostavlja snažan dojam. Kompletnu postavu čine: Gwyn Ashton (vokal, gitare), Chris Lambden (bas) i Paul Wheeler (bubnjevi), uz goste Andreu Dawson (back-vokal) i Jesseja Deanea-Freemana (orgulje na pjesmi „Evil Child“).
Preporuka
U cijelosti autorski album Grease Bucket Gwyn Ashtona prvenstveno preporučujem mlađim naraštajima poklonika rock/bluesa. Zašto? Zato što Gwyn svojim bluesom izražajno i beskompromisno krči put prema onome što nam je doista potrebno – bluesu 21. stoljeća. Upravo iz tog razloga i stariji blues-fanovi trebali bi ovo poslušati, prihvatiti promjenu i krenuti dalje. Ovo je prava prigoda za glazbeni iskorak.
Johnny Winter nazvao ga je „pravim bluesmanom“, Robert Plant „kraljem osjećaja“, a David Crosby „pravim sviračem“. Kretao se u krugovima s nekima od najboljih glazbenika ovoga žanra, uključujući B. B. Kinga, Buddyja Guya, Raya Charlesa, Petera Greena, Vana Morrisona, Roryja Gallaghera, Micka Taylora, Juniora Wellsa, Stevea Morsea i Alberta Leeja. Mick Fleetwood čak je predložio da zamijeni Ricka Vita prije dolaska Buckinghama i Nicksa. Upravo taj čovjek i glazbenik zove se Gwyn Ashton.
Stoga svim ostalim poklonicima ovog žanra preporučujem da svakako nabave ovaj album, ako već nisu, i sačuvaju ga za one trenutke kada treba „zaružiti“, rasteretiti se i potpuno opustiti. Ovaj album upravo je za to namijenjen i zato nemojte dvojiti ni sekunde te, ako već niste, svakako nabavite svoj primjerak.
Više o svemu možete saznati na:
www.gwynashton.com
www.facebook.com/gwynashtonmusic
https://www.reverbnation.com/gwynashton
www.twitter.com/gwynashtonmusic
Popis pjesama:
1.Something That The Cat Dragged In/3:11
2.Howlin’ At The Moon /4:21
3.Evil Child /4:14
4.Green Light Blues/4:42
5.When The Well Runs Dry/2:42
6.Little Bit Of Crazy /3:05
7.Somebody/ 4:08
8.Self-Isolation Blues /3:30
9.Down & Dirty /3:50
10.Blues For The Tortured Soul / 4:05
(Fab Tone Records)
Yours bluesy,
Mladen Lončar-Mike