U petak, 6. studenoga, standardna ekipa pripremala se krenuti na proslavu 35. godišnjice postojanja benda Hard Time. U najavi ovog koncerta Pišta mi je rekao kako neki lik kaže: „35 godina benda, a ja imam 25.” Da, to je fakat lijepi komad života. Svi mi koji smo malo starije godište jako dobro znamo kroz koje je vrijeme prolazio sam bend i mi skupa s njim. Ništa se nije znalo, ni kako će se i što će se stvarno dogoditi i odigrati, a ni kako će sve to završiti. Tih ratnih godina bilo je vrlo zahtjevno i ludo prašiti rockericu, ali Hard Timeovci nikada nisu odustajali od svoje furke i filma i nisu podilazili nikome!
Naravno, bilo je tu svega i svačega, brojni članovi prošli su kroz Hard Time i otišli dalje, a jedina konstanta u bendu je Pišta, koji je učinio da ova proslava velike obljetnice bude itekako raspaljiva, uz puno opakog hard ‘n’ heavy rocka, da sve teče kako treba i da se brojni gosti izmjenjuju kao na traci. Svi mi koji smo te večeri bili u Boogaloou uistinu bismo bili seronje kada bismo tvrdili suprotno. Od uvodnog benda, koji smo uspjeli čuti samo posljednjih pet minuta, pa sve do kraja, Boogaloom je odzvanjala opaka rock svirka.
Veliki meštar cijele priče neumorni je Gordan Penava Pišta, koji je izuzetno uspješno i vješto odrađivao svoj dio posla i činio sve da cijelo događanje bude baš onakvo kakvo treba biti… da sve bude nabijeno energijom i opako žustro. Hard Time doslovno je protutnjao kroz sve faze svoje karijere – od ranih dana s početka devedesetih pa sve do danas. Znakovito je da se na pozornici našla većina bivših članova benda, koji su tijekom protekla tri i pol desetljeća ostavili trag u njegovu radu, a to je cijelom koncertu dalo poseban, vrlo dirljiv ton.
Uz sve, tu su bila i dva istinska velika majstora gitare. Prvi je bio legendarni gitarist Vedran Božić, poznat kao jedini naš glazbenik koji je svirao s Jimijem Hendrixom. Svojom je svirkom na samom početku raspalio i pokrenuo već zagrijanu atmosferu, a publika se nije štedjela i odlično je reagirala cijelo vrijeme na sve što je dolazilo sa stagea. Naravno, ta se priča proširila sve do isto tako poznatog oca aktualnog gitarista Hard Timea, a to je Zele Lipovača. Naravno, sve je bilo nabijeno dobrim komadima, mirisom benzina, cviljenjem guma, turiranjem paklenih mašina… i nije nikakvo čudo da smo dobili i čuli veliki hit Divljih jagoda „Motori”. Tijekom večeri publika je mogla uživati i u projekcijama starih spotova benda, evocirajući uspomene na zlatno doba hrvatskog hard rocka. A kako je cijeli koncert sniman, i zvučno i vizualno, tko zna što nam donosi budućnost!
Zabranjeno pušenje, Prljavo kazalište i Parni valjak samo su neki od bendova u kojima su svoje mjesto našli bivši članovi Hard Timea, što samo govori da je ekipa, pored svega ostalog, dobro radila i da je značajno podebljala status benda u kojem uvijek ima odličnih glazbenika. Bruno Kovačić samo je jedan od njih, a svi jako dobro znamo njegov glazbeni put i status. No svakako valja još jednom naglasiti da je u cijeloj priči Pišta konstanta koja je zapravo cijelu stvar držala u rukama i nije puštala. Na kraju je ta upornost i tvrdoglavost dovela do obilježavanja ovog značajnog jubileja. Hard Time svirao je s doista velikim i značajnim imenima svjetske rock scene, što je samo dodatni dokaz da njihova priča itekako drži vodu!
Je li mi bilo dosadno? NIJE!
Jesam li se odlično zabavio i proveo? JESAM!
Bih li opet ponovio ovako dobar koncert? BIH!
I tako je i ova priča došla svome kraju. Nakon puna dva sata opakog rocka došlo je vrijeme za rastanak. Jedino još što valja dodati jest: „Kiss my ass and go to hell!” I ako ne prije, vidimo se na… 50. rođendanu!
Yours,
Mladen Lončar-Mike
Galerija fotografija; Hard Time u Boogaloou, foto: Dubravko Vrcelj Meri i Draženko Kapović
