Generacija sam koja na spomen istovremeno živih i mrtvih prvo pomisli na Monty Pythonov film “Sveti gral” i “iznesite svoje mrtvace!” kada označeni mrtvac odgovara “Ali još nisam mrtav.”
Slično je i u Hollywoodu kada estradni mrtvaci nastoje ponovno oživjeti. U modernoj verziji Rat Packa, Alice Cooper okupio je ekipu s kojom kaže da se volio opuštati uz glazbu i svirku i kod kuće pa su odlučili druženje prenijeti pred publiku.

I dok je Rat Pack povezivao alkohol i cigarete, Hollywood Vampires povezuje liječenje od raznih ovisnosti i gubitak bliskih prijatelja i kolega od poroka. U tom smislu ovaj bend je zapravo, više tribute projekt nego autorski sastav. Umjesto droge, alkohola i cigareta, priča je sada o oporavku i poštovanju – uz dozu rockerske nostalgije. Odabir pjesama tako puni više odražava njihove glazbene uzore i svako je zanimljivo čuti poznate pjesme ovako neobičnoj i opuštenoj obradi.
Alice Cooper kao glavni vokal najveća je zvijezda na pozornici. Najiskusniji u nastupu, samouvjereno šeta pozornicom, pred publikom mijenjajući kostime i zadržavajući prepoznatljiv scenski imidž, a u ovom projektu zadržao je i prepoznatljivu šminku. Onu punom glamuru vlada pozornicom i još uvijek ga je zanimljivo gledati, vladao je pozornicom kao rođeni showman.

I ostali članovi zadržali su imidž po kojim su najviše poznati i prepoznati:
nije teško prepoznati kapetana Jacka Sparrowa s gitarom i za kojega se skriva Johnny Depp, kao ni svijetli pramen Joea Perryja kao da je izašao ravno iz Aerosmithovog videa.

No da se vratimo na ovaj bal vampira. Šteta što se nije zadržala prvotna lokacija pulske Arene ili barem neke manje dvorane u Zagrebu jer je Arena bila ipak prevelika, što je razvodnilo energiju Mnogi nisu ni znali tko to svira u gradu, pa je nastup prošao ispod radara šire publike.
Johnny Depp živi svoj san da mu hobi sviranja ponekih rifova na gitari postane zabava pred publikom te, za razliku od filma, dobije trenutačnu reakciju publike i u tome uživa iako se ne gura u prvi plan već se drži pozadine te povremeno mahne i zahvali publici. Jedna od stvari koje očito naučio u druženju s emirom kusturicom je i nekoliko riječi na lokalnom jeziku tako da je poprilično razgovjetno rekao “Zagreb, kako si?” i “Ajde da se napijemo!” Njegove izvedbe bile su narativne, gotovo pričljive – baš kao da vam prijatelj prepričava omiljenu pjesmu uz gitaru.

Vampiri su svakako još uvek puni energije i profesionalno su izveli cijeli koncert, a publika ih je s veseljem ohrabrivala i veselila se zajedno s njima. Nije to bio koncert koji bi se pamtio po nevjerojatnoj kvaliteti no ostavio je dojam da vas neke od najvećih glazbenih i filmskih zvijezda zabavljaju i sviraju u vašoj dnevnoj sobi, a to je zaista rijedak doživljaj. No da, kao da se zabava događa na Halloween.
Setlista:
I Want My Now (Hollywood Vampires) — Alice Cooper
Raise the Dead (Hollywood Vampires) — Alice Cooper
I’m Eighteen (Alice Cooper) — Alice Cooper
My Dead Drunk Friends (Hollywood Vampires) — Alice Cooper
The Boogieman Surprise (Hollywood Vampires) — Alice Cooper
Venus in Furs (The Velvet Underground) — Johnny Depp
People Who Died (The Jim Carroll Band) — Johnny Depp
The Wrong Bandage (Hollywood Vampires) — Alice Cooper
You Can’t Put Your Arms Round a Memory (Johnny Thunders) — Joe Perry
Who’s Laughing Now (Hollywood Vampires) — Alice Cooper
Livin’ on the Edge (Aerosmith) — Alice Cooper
Baba O’Riley (The Who) — Alice Cooper
Bright Light Fright (Aerosmith) — Joe Perry
Beck’s Bolero (Jeff Beck) — instrumental
Roadhouse Blues (The Doors) — Alice Cooper
The Death and Resurrection Show (Killing Joke) — Johnny Depp
“Heroes” (David Bowie) — Johnny Depp
Highway to Hell (AC/DC) — Tommy Henriksen
Walk This Way (Aerosmith) — Alice Cooper
School’s Out / Another Brick in the Wall (Alice Cooper / Pink Floyd) — Alice Cooper + bend
Bis:
The Train Kept A-Rollin’ (Tiny Bradshaw) — Alice Cooper + bend


