Što se dogodi kad se ujedine renomirani, poznati glazbenici s onima manje medijski istaknutima (ali također vrsnima), različitog glazbenog obrazovanja i različitih glazbenih preferencija (jazz, klasična glazba, pop)?
Nastaje Homage Collective, interesantna moćna gomilica iskusnih glazbenika koji svoje neosporne glazbene vještine stavljaju u svrhu (za sada) evokacije lika i djela istaknutih imena suvremene popularne glazbe.
Već su imali niz koncerata na kojima su nas podsjetili na Chaku Kan, Roya Ayersa, Arsena Dedića, a večeras su u Umjetničkoj kući Arsen u Šibeniku odlučili izvoditi poznati funk repertoar Jamiroquaija.
Homage Collective su: Janko Novoselić (bubnjevi), Borna Šercar (udaraljke/konge), Nikola Šantek (klavijature), Robert Vrbanić (bas), Zvonimir Najević (truba), Vojkan Jocić (tenor saksofon), Dani Bošnjak (flauta), Martina Drakulić i Lara Silvestri (violine), Lovro Kovačević (violončelo), Davor Doležal (gitara) te Mario Huljev i Kristijan Beluhan (vokali).
Predivno uređen Arsenov dom ima skroman prostor za slušatelje, kojih je večeras bilo između 80 i 100, ali bez ikakve gužve.
Počelo je s ranijim (i manje poznatim) radovima Jamiroquaija: „When You Gonna Learn“, „Alright“, „Little L“, da bi „Space Cowboy“ pomalo animirala publiku koja se nije libila plesati uz zarazne funkoidne ritmove. Nastavak je uslijedio uz „Morning Glory“ te ubitačno zaraznu „Deeper Underground“ na koju se naslonila i odlična „Virtual Insanity“. Nisam siguran je li se jedina instrumentalana pjesma zvala „Music of the Mind“, ali znam da je svaki od instrumenata dobio svojih „pet minuta“ slave u odličnom zajedničkom nastupu.
Za napomenuti je da su Mario Huljev i Kristijan Beluhan naizmjenično preuzimali vokalni dio pjesama.
Tenor saksofon Vojkana Jocića imao je zapaženu solo rolu u „Love Foolosophy“, da bi kulminacija nastupa (očekivano) pripala „Cosmic Girl“ , možda najpoznatijoj u cijelom opusu Jamiroquaija, u kojoj su istovremeno nastupila oba vokala.
Ozvučenje je ipak bilo malo prenaglašeno s obzirom na veličinu prostora, ali ipak nije lako dobro izbalansirati 12 glazbenika + dva vokala.
Veliku zamjerku imam prema očito nekontroliranoj upotrebi mašine za dim, koja je na trenutke u potpunosti zaklonila pojedine glazbenike, što je bio pravi izazov za fotografe.
Ukratko, simpatičan koncert, koji je po mom skromnom mišljenju ipak trebao biti održan na nekom drugom mjestu.
