Novi studijski album grupe Seine, Vreva, objavljen u petak, 24. travnja, poslužio je kao povod da Ivan Ščapec, frontmen i gitarist benda, podijeli svojih sedam presudnih albuma. Od legendarnog London Calling grupe The Clash, preko intimnog O Damiena Ricea i ekscentričnog Rejoicing in the Hands Devendre Banharta, do domaće scene s Sredstvima i veštinama Nežnog Dalibora, inovativnog math-rocka Completely Removed Medicationsa, urbane poezije A Grand Don’t Come for Free grupe The Streets i hip-hop albuma Kensshi Maslo chernogo tmina, Ščapecova lista otkriva glazbene utjecaje koji su oblikovali njegov zvuk i umjetnički senzibilitet te istovremeno pokazuje širinu inspiracija koje se odražavaju u novom albumu Vreva.
The Clash – “London Calling” (1979.)
Prvi susret s Clashom, bio i ostao jedan od najdražih bendova. Pršti sve od energije, zarazno, fol popi, ali a zapravo angažirana garaža pankerica. Što im se više vraćam, to su bolji.
Damien Rice – “O” (2002.)
Prvi prijelomni kantautorski album za mene. Sviral sam ove stvari u samim počecima Seinea, davno u srednjoj. Ali ima neš ful lijepo i bolno u ovoj ploči što čovjeka odma kupi. Tu je i Lisa Hannigan još na bekvokalu, koja je magija sama za sebe.
Devendra Banhart – “Rejoicing in the Hands” (2004.)
Nakon klasičnije kantautorštine ulazimo u onu weird. Neki kloš-polu-šaman neprirodno dugih prstiju koji grleno pjeva pjesme o muhama i američkim selima? I’m in!
Nežni Dalibor – “Sredstva i veštine” (2008.)
Cijela “nova srpska scena” mi je bila strahovito bitna početkom faksa, teško je izdvojiti neki album, ali ovaj metafizički angst Nežnog je specifičan i lomi zauvijek.
Medications – “Completely Removed” (2010.)
Prek Fugazija na Dischord records i tu stvarno otkrovenja. Prekrasan bend, nastal iz ruševina Faraqueta, ovo mi je definicija math-rocka, keči, vedro, kremasto, par-nepar, bolesna svirka, diš bolje.
The Streets – “A Grand Don’t Come for Free” (2004.)
U 30-ima smo kad se pojavljuje Mike fakin Skinner u mom životu. Ne znam kak sam ga uspel tak kasno zakačiti, ali otkad me zakačil, srce kuca ulicama. Prekrasan konceptualni album o prekidu, prijateljstvima, izdajama, izlascima i paranojama.
Maslo Chernogo Tmina – “Kensshi” (2019.)
Ovo su mi pustili braća Mijušković iz Turbo Trans Turista prije par godina. Satralo me u mjeri da sam sljedećih godinu dana slušal skoro pa isključivo Maslo, apsolutno sve čega sam se mogel dočepati. Hip-hop, ali toliko široko da je teško više išta reći, osim da je nevjerojatan.
