Britanski bend The Last Dinner Party predstavlja „The Scythe”, drugi najavni singl nadolazećeg albuma „From The Pyre” koji izlazi 17. listopada (Island Records/Universal Music Group).
Pjesma, koja je prvotno nastala još u tinejdžerskim godinama pjevačice Abigail Morris, donosi moćnu i emotivnu priču o ljubavi, gubitku i suočavanju s prolaznošću. „The Scythe” potvrđuje izniman autorski raspon benda koji je svjetsku pažnju osvojio svojim prepoznatljivim teatralnim rock zvukom.
„Ova je pjesma počela nastajati prije devet godina, kao svojevrsno proročanstvo. Pisala sam je prije nego što sam išta znala o boli gubitka ili slomljenom srcu, kada prekid veze osjećaš kao smrt. Jednom kad upoznaš taj osjećaj, ulaziš u novu dimenziju iz koje se više ne vraćaš. ‘The Scythe’ (Kosac) dolazi po sve nas, i ne treba se bojati onoga što je s druge strane.”, otkriva Abigail o temi pjesme.
Nakon singla „This Is The Killer Speaking”, objavljenog u srpnju, „The Scythe” predstavlja drugi uvid u novi album. Spot za pjesmu režirala je Fiona Jane Burgess, a bend ga opisuje kao jedno od svojih najintimnijih i najponosnijih vizualnih ostvarenja do sada.
Abigail Morris, Georgia Davies, Lizzie Mayland, Emily Roberts i Aurora Nishevci ušle su u studio početkom 2025. s Grammyjem nagrađivanim producentom Markusom Dravsom (Wolf Alice, Florence & The Machine, Björk) kako bi započele rad na nasljedniku prvijenca „Prelude to Ecstasy“ iz 2023., izdanja koje se našlo na samom vrhu ljestvica. „From The Pyre“ rezultat je opuštenog rada i zabave u studiju, bez ikakvog pritiska da The Last Dinner Party nadmaše debitantski album kojim su osvojile svijet. Juden, to je i dokaz koliko je ovaj mladi bend u međuvremenu sazrio i uigrao se tijekom bezbrojnih mjeseci provedenih na turneji, gdje su zajedničkim snagama usavršavale svoje vještine pisanja pjesama.
„Album je zapravo skup priča povezanih idejom ‘lomače’ – to je mjesto koje simbolizira i razaranje i preporod, strast i svjetlo. Pjesme su vrlo osobne, iako pričaju o različitim likovima; obični događaji pretvaraju se u ekstremne situacije. Tako ignoriranje postaje opasni vestern ples, a bol se suočava s krajem svijeta. Kroz stihove se provlače slike mornara, kauboja, poplava i vatre, jer nam je takav slikovit jezik pomogao da iskreno prenesemo težinu naših iskustava. Ovaj album zvuči malo tamnije i sirovije, smješten je u divlji krajolik, a ne u raskošno okruženje, i ima taj pomalo drzak, autorefleksivan ton“, otkrivaju The Last Dinner Party o albumu.
