Za mene osobno ovo što ću sada napisati apsolutno je šokantno. Naime, s blues glazbom družim se i slušam je već više od 50 godina i osobno mogu reći da sam preslušao mnogo albuma, bio na koncertima, slušao blues u klubovima i barovima, a on mi kao takav nikada nije dosadio – baš suprotno! Iz toga se može zaključiti da je iza mene kakvo-takvo iskustvo i da već sada mogu procijeniti što je u redu, što je dobro, a što je vrhunski.
Album 13 Hours dolazi nam iz vrlo neobične glazbene radionice blues glazbenika, pjevača i svirača usne harmonike Jasona Riccija. Izdavačka kuća Gulf Coast Records objavila ga je 29. svibnja ove godine i tim je izdanjem doslovno izazvala veliku pomutnju na svjetskoj blues sceni.
Zahvaljujući Michelle Castigliji i njezinoj promotivnoj kući MACRadio Promotions, album je stigao u moje ruke i odmah me odveo u onom smjeru u kojem i sam počinjem razmišljati kako bi mi trebao još jedan život, ili možda i više njih, da poslušam sve što treba i da se sam uvjerim kako ova moja priča ima duboko i vrlo jasno uporište u svim onim pozitivnim reakcijama koje blues izaziva u svima nama, a osobito u mom glazbenom biću. Pomutnja i reakcije slušatelja, ali i službene kritike na velikoj svjetskoj blues sceni tu su, postoje i svima nešto znače. Pa, evo ukratko zašto je tome tako.
Album 13 Hours Jasona Riccija prezentiram i promoviram vjerojatno prvi u Hrvatskoj, iako je od njegova izlaska prošlo već više od dva i pol mjeseca. Činjenica je da Jason u Europi, pa i kod nas, mora dobiti veći medijski prostor kako bi se šira publika upoznala s njegovim glazbenim radom i djelovanjem. Naime, tek ga rijetki spominju i upućuju nas na njegov izuzetan rad.
Ovaj istinski virtuoz usne harmonike svojom je tehnikom i umijećem očarao brojne poklonike ovog glazbenog stila. Od prve do desete, posljednje pjesme ovaj glazbenik i njegov bend The Bad Kind prezentiraju blues koji se danas rijetko može čuti. Osobno već dugo nisam čuo nešto toliko moderno, a da cijeli projekt zapravo počiva na najboljim temeljima tradicionalnog bluesa. Još uvijek ne mogu razlučiti je li bolja struktura pjesama, njegov izuzetno originalan i osebujan stil sviranja usne harmonike ili njegov osebujni, britki vokal. Naravno, tu je i bend The Bad Kind, koji daje izuzetnu glazbenu podlogu cijelom albumu, osobito kroz tonski bogato i fascinantno iskustvo te snažan naboj energije i pulsirajućeg rockin’ bluesa.
The Bad Kind čine Jason Ricci (usna harmonika, vokal), njegova supruga Kaitlin Dibble (glavni i prateći vokali), Brent Johnson (gitara i prateći vokali), Jack Joshua (bas gitara i vokali) te pokojni John Perkins (bubnjevi i prateći vokali). Upravo njemu posvećen je ovaj album, kao uspomena na njegov rad. Bendu se tijekom snimanja pridružio i novi, mlađi bubnjar.
Ova ekipa prezentira blues koji se rijetko može čuti, a i sam ovdje moram priznati da sam već duže vrijeme okrenut bluesu koji je zaista šarolik. Ima tu soul bluesa, texas bluesa, akustičnog bluesa i rhythm and bluesa, naravno i West Coast bluesa, tako da nisam imao previše prilika slušati nešto poput ovog albuma.
Kada se tome pridodaju specijalni gosti – Joe Krown (klavir i Hammond B3 orgulje), Joanna Connor (gitara), Lauren Mitchell (prateći vokali), Mike Dillon (udaraljke i vibrafon), Khris Royal, Tom Fitzpatrick i Satoru Ohashi (puhački instrumenti) – sve doslovno odlazi na n-tu potenciju. Svi zajedno donose prizemnu, sirovu emocionalnu energiju i žanrovski raznolik album. Ovo nije samo još jedno izdanje, već hipnotizirajuće glazbeno putovanje kroz introspekciju, gubitak i volju za ustrajanjem.
Naime, album uspješno spaja tradicionalni blues i elemente glazbe New Orleansa s primjesama funka, soula, pa čak i hip-hopa. S druge strane, tu je Jason Ricci, jedan od najinovativnijih svirača usne harmonike današnjice, koji znalački koristi svoj instrument kako bi oslikao svu tjeskobu, ali i svoju neospornu virtuoznost.
I opet moram priznati da već dugo nisam čuo ovako dobar blues koji je toliko životan, ritmičan i snažan da me podsjeća na njegove najbolje dane. S druge strane, vrlo je teško uspoređivati kompozicije koje su ovako dobre i izražajne, ali to je jednostavno tako.
A kada se govori i piše o Jasonu Ricciju, teško je ostati racionalan. Sigurno se pitate – zašto?
Postoji vrlo jednostavan razlog. Među brojnim mladim, virtuoznim sviračima usne harmonike vrlo je malo onih koji imaju “ono nešto”. Naime, postoji velik broj glazbenika koji posjeduju iznimnu virtuoznost, ali je pokazuju i kada treba i kada uopće nije primjerena.
Jason Ricci glazbenik je koji ima ono nešto što već odavno prepoznajemo u glazbi velikih Paula deLaya i Charlieja Musselwhitea. Općenito, slušajući i uspoređujući glazbu ovog glazbenika i njegova benda, odlazimo na još jedno potpuno nepoznato putovanje koje u sebi krije brojne avanture. Svaka je kompozicija nova priča u kojoj se treba snaći, treba je pročitati i spoznati što je autor njome htio reći. Priznajem, to nije nimalo lako ni jednostavno. Prijelazi iz teme u temu izuzetno su drastični i potpuno nepredvidljivi.
Album 13 Hours Jasona Riccija i njegova benda The Bad Kind u velikoj većini svojih skladbi nosi vrlo jasne poruke i definitivno otvara nove glazbene horizonte, kako kolegama glazbenicima tako i publici koja ih doslovno upija. Na kraju, tu je i glazbena kritika koja za ovako dobar i rezolutan album ima samo riječi hvale.
Svi se uglavnom okreću vrlo izražajnom sudaru snažnog vokala Kaitlin Dibble, koji savršeno balansira s Riccijevim sviranjem usne harmonike, pritom vrlo upečatljivo unoseći posebnu dubinu u svaku pojedinu pjesmu. No, naravno, nikako ne treba zanemariti ni sjajan bend koji stvara impresivno glazbeno ozračje svake skladbe, u kojima se uistinu svašta događa.
Preporuka
Ako 13 Hours znači nešto novo i revolucionarno, onda su Jason Ricci & The Bad Kind uspjeli. Nema nikakve dvojbe – evo ih na samom vrhu današnje blues scene, a to su potvrdili i ovim novim albumom, napravljenim u vizionarskom ozračju, koji predstavlja eksplozivno sonično remek-djelo i zasigurno će uzdrmati vaše davno izgrađene stavove.
Važno je istaknuti da su Jason Ricci & The Bad Kind svoj status na današnjoj glazbenoj sceni, kada je riječ o modernom bluesu, izborili prvenstveno svojom glazbom. Začuđujući, intrigantan i iznimno zanimljiv album 13 Hours odvest će vas na putovanje na kojem ni sami nećete biti svjesni što vas je sve snašlo. Svih deset pjesama izazvat će u vama brojna emocionalna previranja i dugo nakon preslušavanja nećete se moći potpuno sabrati.
Ovo je potpuno novo, svježe i nadahnuto viđenje i prezentacija moderne glazbe, odnosno, ako baš želite, rock ‘n’ bluesa.
Jednom riječju… BRILJANTNO!
Album 13 Hours Jasona Riccija i njegova benda The Bad Kind apsolutno zrači iskonskom i brutalnom iskrenošću te energijom i stoga od slušatelja traži punu pozornost. Siguran sam da će svojim sadržajem na sve vas ostaviti dubok i dugotrajan dojam.
Više o svemu možete saznati na:
www.jasonricci.com
https://www.facebook.com/jasonricciartistpage/
https://www.patreon.com/jasonricci
www.myspace.com/jasonricciandnewblood
https://twitter.com/JasonRicci93
https://www.instagram.com/jasonricci93/
www.mooncat.org
Popis pjesama:
- Sick Of This Shit/ 8:30
- Tired Of Trying/4:19
- Big DisEasey /7:08
- Leo Watkin’s Rag/4:27 (instrumental)
- Long Twisted Night /4:25
- Bubble Gum Pop/4:27
- River’s Invitation/ 5:50
- Renegade/3:55
- Nuit Waltz/2:52 (instrumental)
- 13 Hours/11:57
(Gulf Coast Records / MACRadio Promotions)
Diskografija:
1995: Jason Ricci
1997: Down At The Juke
2001: Feel Good Funk
2004: Live At Checkers Tavern
2005: Her Satanic Majesty Requests Harmonica Music (compilation)
2006: Blood on the Road
2007: Rocket Number 9
2009: Done with the Devil
2010: Down That Road… (compilation)
2015: Dirty Memory (with JJ Appleton)
2017: Approved By Snakes (Jason Ricci & The Bad Kind)
2019: My Chops Are Rolling (Jason Ricci & The Bad Kind)
2021: City Country City (Ricci/Krown – Jason Ricci and Joe Krown )
2023: Behind the Veil
2025: Mississippi Roaches (with JJ Appleton)
2026: 13 Hours (Jason Ricci & The Bad Kind)
Yours bluesy,
Mladen Loncar-Mike