Prije nešto više od mjesec dana objavili su svoj drugi studijski album, odnosno drugu kompilaciju pjesama bendova koji jesu ili su bili članovi Jeboton kolektiva. Standardno dobar razlog za još jedan veličanstveni koncert ovog ansambla.
Malo je bila šteta što se istovremeno u prostoru do održavao još jedan vrhunski koncert, u kojem su za zagrijavanje nastupile cure pod imenom “Dolores”, a nakon njih nova senzacija “Macha Ravel”. No bilo kako bilo, na veliku pozornicu kluba “Boogaloo” hrabro je zakoračio Voado s gitarom i svojom energijom i zaraznom vibrom prodrmao publiku koja se probijala od ulaza do najboljih pozicija. Već je tijekom njegovog nastupa prostor bio solidno popunjen, a dobra većina nazočnih ionako je znala Voadine pjesme. Tako je i potpisnik ovih redova uletio na svirku taman dok je Voado izvodio najdražu “Nije”. Odmah ste bolje volje i obuzmu vas emocije.
Još jače emocije obgrlile su svakog posjetitelja kad je na binu izašlo njih 19 i otvorilo koncert s “Dobro jutro”. Dobar dio pjesama s “Kanalizacije emocija” već se nalazi na onom live albumu iz KSET-a, al dobro je što ih sada imamo zabilježene i u studijskom obliku. U svakom slučaju, od valjda svakog koncerta Ansambla može se napraviti konkurentan album uživo. Tako je bilo i ovog petka u prosincu.
Repertoar, iako poznat, svako toliko se proširuje novim uspješnicama bendova iz kolektiva. To se najprije odnosi na Idemove hitove, koji u novom čitanju kroz formu ansambla, imaju sjajni odziv i fantastičnu energiju. Toliko su jake. A opet, nađe se tu i “Kuća”, koja je u ovom novom čitanju dobila neku gipsy vibru a izgubila onu mističnost i anksioznost zbog koje je bila jedna od bombi Porto Morto diskografije. Da zapravo, pjesme Porto Morto bitno bolje zvuče u originalnom aranžmanu nego u svirci uličnog ansambla. Ima tu još i ona stara od Spremišta, trajno obilježena onom nekom besmislenom reklamom od prije 100 godina. No valjda je “Banana” najstarija od svih, pa je eto, i dalje izvode u redovnom setu.
No sve ostalo su samo bomboni, kolači, med i mlijeko. Trebalo ih je sve zabilježiti i potom njegovati i zalijevati da nam svima dugo, dugo ostanu u kolektivnoj memoriji. Ovakvi koncerti su toliko silni i moćni da bi svatko od nas morao barem jednom u životu biti tamo. Publika je zvala izvođače da se dva puta vrate na scenu i izvedu još koju stvar. Vjerujem da im nitko ne bi zamjerio i da su ponovili koju. Nije bez razloga što ljudi volje “Grubišno Polje”, “Proljeće” “Ivana Dusparu” i vjerojatno najvećeg među njima – “Dylana Doga”. Sada kad smo otkrili i neke nove adute, hoćemo sve ponovo.
Sljedeće godine debontonirani ansambl slavi 15 godina. Sigurno će i to biti spektakl.
#jedvačekanje
Darko Hribarić
