Judas Priest, Slayer, Motörhead, Dream Theater, System of a Down, Pantera, ali i Iron Maiden, Dio, Metallica, pa sve do Ozzyja Osbournea, Black Sabbatha, Uriah Heepa, Deep Purplea i Whitesnakea – sva su to zvučna imena uz koja se, bez imalo ustručavanja, može dodati još jedno: Jelusick.
Budući da imam dovoljno iskustva, mogu slobodno napisati da ono što se sinoć odigralo u zagrebačkom klubu Boogaloo spada u nešto što se u ovoj branši može opisati jedino kao svjetska hard rock atrakcija.
Četvorica glazbenika koji povezuju istok, jug i središnju Hrvatsku doista su Hrvatska u malom, i to u svom najboljem izdanju. Valja to i jasno reći – posljednje dvije, tri godine na ovim prostorima, i šire gledano, nije bilo izvođača koji bi mogli parirati poznatim svjetskim imenima. Sada se bez ikakve zadrške može reći: tu je naš bend Jelusick, koji svojim visoko postavljenim standardima daleko odskače od svega što možemo čuti, vidjeti i doživjeti na ovim prostorima.
Profesionalizam: koncert je počeo gotovo na vrijeme, tek šest–sedam minuta iza 21 sat. Sve je krenulo žestoko, s puno akumulirane energije koja je samo čekala da eruptira. Rasprodan Boogaloo govori sve! Jelusick je dovoljan mamac ne samo za domaću publiku, već i za sve koji prepoznaju kvalitetu, snagu, pozitivnu energiju i vibracije njihove glazbe – i upravo zbog toga pohode njihove nastupe.
Sve se odvijalo po točno određenom scenariju, gdje se u svakom trenutku znalo tko što radi i tko je za što odgovoran. Ivan, Mario, Luka i Dino sada zvuče toliko kompaktno i uigrano da ih ništa ne može iznenaditi. Čak i kada na trenutak nestane basa, dok se ne promijeni kabel, zvuče kao da je sve u redu. Njihov scenski nastup je izuzetno dojmljiv i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Osmišljena rasvjeta i pozadinski videozid na upečatljiv način daju ciljanu potporu njihovoj glazbi. Da, glazbi – ne tutnjavi, ne neartikuliranim vokalnim dionicama, ne bespotrebnim piljenjima gitare i sličnim stvarima koje odvlače pozornost publike. Njihova glazba ima 100-postotnu artikulaciju, svrhovitost, nevjerojatnu melodičnost, snagu i energiju, a ono što je najvažnije – duboko je prihvaćena od publike čija se struktura proteže od osnovnoškolaca do onih sijedih glava koje su prošle sito i rešeto burnih desetljeća.
Moram priznati da sam se sinoć osjećao kao kad sam na zadnju čagu u osmom razredu donio legendarni „IV“ Black Sabbatha i sve se pretvorilo u moje soliranje uz taj LP. Tijekom cijelog koncerta u meni je tinjala iskra za koju sam mislio da se ugasila prije pedeset godina. Što je to u ljudskom biću što ga tjera na takve ego-tripove? Vjerojatno taj snažan osjećaj ugode koji se ne može zaboraviti, već samo potisnuti. Pri svakom sličnom podražaju sve se ponovno aktivira, postaje primarno, vidljivo, opipljivo – i odjednom je sve opet tu, stvarno i živo.
Jelusick je bend koji nam može poslužiti kao snažan i prodoran dokaz pripadnosti svjetskoj glazbenoj sceni. Oni jednostavno moraju nositi epitete svjetske produkcije i glazbeno-scenskog izričaja. Danas više nije Dino taj jedan, jedini – sada je tu cijeli bend, četvorka koja kao kompaktna ekipa odvaljuje sve pred sobom.
Mario, koji ima sjajan glas (sjetite se samo „Healer“-a), dok je njegovo bubnjarsko umijeće priča za sebe. Sjajna, žestoka, raspaljiva i koncizna Ivanova gitara, Lukini gromoglasni bas-udarci koji pogađaju točno gdje treba, i naravno – Dino, koji osim impresivnog vokala daje svoj doprinos u svemu ostalom što treba. Svaki od njih nosi svoj dio ovog izvrsnog kolača, a zajedno zvuče impresivno. Publika je cijelo vrijeme sjajno reagirala – nosila ih, pratila, pjevala i jednostavno uživala.
Dino je najavio da će izvesti sve pjesme s novog albuma te nekoliko s prvog, uz dva bisa… i sve je bilo gotovo do 23 sata. Izuzetna koncertna promocija albuma Apolitical Ecstasy, koja nije privukla samo zagrebačku publiku, već i mnoge iz drugih gradova i susjednih država.
Na kraju ću još jednom napisati; koncert benda Jelusick može se opisati jedino kao svjetska hard rock atrakcija.
Yours,
Mladen Lončar – Mike
Galerija fotografija; Jelusick u Boogaloou, foto: Martina Mataković
