Ne znate za gužvu dok niste bili u rasprodanoj Tvornici Kulture.
Po mom sjećanju ne znam kad se zadnji put ovo dogodilo u navedenom klubu gdje ni desetak klima uređaja nam nije pomoglo da se ne osjećamo ko limena kutija sardina koju je netko ostavio na suncu.
Odgovoran za sve ovo je poštovani gospodin Jerry Cantrell koji ni ja, a bogami ni on nije znao da ima toliko fanova u Hrvatskoj koji su ga voljni gledati makar i na najgori dan u tjednu; prokleti utorak.
S otvorenim vratima u 19:00, prva i jedina predgrupa se popela na binu; samoprozvani death pop bend pod imenom Vowws. Po estetici i prezentaciji ovo je nešto što bi mi se trebalo svidjeti; zamračena bina s dramatičnim projekcijama, sonično uredni spoj bendova poput Health i Kylesa s efektnim vokalnim harmonijama. No nažalost kroz tih malo više od pola sata nastupa jedino se sjećam kako se Rizz (vokalistica) kvazi teturala s ogromnim sunčanim naočalama i povremeno ih skidala da provjeri setlistu ili situaciju na njenim malim klavijaturama koje je imala odmah do stalka za mikrofon.
Formula za glazbu je tu, ali po strukturi i kratkoj minutaži pjesama stekao sam dojam da sviraju pjesme koje su i dalje work-in-progess. Čak i kad pjesme krenu u nekom zanimljivom smjeru one frustrirajuće završe bez nekog pretjeranog smisla. Ima dobrih trenutaka ali nažalost glasno ozvučenje bubnjeva je potopilo dosta instrumenata i dobivamo samo tzv. buku. Close but no cigar.
Nakon što su Vowws pokupili sebe i svoju opremu, bio je uobičajeni show program gdje se posada tehničara gibala po bini u pripremi za Jerrya i prijatelje.
Prije nego što uopće krenem na temu samog nastupa, moram navesti ovu impresivnu postavu koju Jerry ima sa sobom; Tyler jebeni Bates na drugoj gitari, za one koji nisu upoznati s njegovim radom; on je odgovoran za glazbu u filmovima poput 300 i John Wick serijal i trenutno također svira s Marilynom Mansonom. Na glavnim vokalima i bubnjevima Greg Puciato i Gil Sharone koji su prije svirali u metalcore bendu Dillinger Escape Plan. Gil je također u Manson postavi.
Ukratko, ovo je jedno od postava za koje biste htjeli biti muha na zidu u njihovom tour busu.
No za ovu večer, bilo je dovoljno vidjeti ovu zanimljivu supergroup postavu tijekom solidnih 80 minuta nastupa. Svatko od njih je bio u top performansu s par tehničkih grešaka s opremom koje ćemo zaobići. Jerry usprkos svojim godinama (59 i počinje zub vremena lagano gristi) i dalje je majstor u svome zanatu. Setlista je bila iznenađujuće dobra; počevši sa Psychotic Breakdown sa Degredation Trip albuma te udarivši sa AiC klasikom Them Bones odmah nakon. Jedna od značajnih stvari, i možda glavni faktor rasprodane Tvornice je da su dodali Alice in Chains pjesme nakon dugog izbivanja iz Jerryevih solo svirki.
Iako dobar dio solo materijala izvedenih uživo je dobro primljena od strane publike, kada su pjesme poput Man in the Box, Down in the Hole i Rooster došli na red cijela Tvornica je znala riječi, do te mjere da si na trenutke jedva čuo bend koliko je publika orila.
Tko nije bio na svirci, nije gluh na lijevo uho u ostatku večeri.
Galerija fotografija / foto: Dragutin Andrić
