Više od desetljeća nakon što su pjesmom „Maggie“ privukli pažnju domaće publike i glazbene kritike, Jonathan iza sebe ima godine koncertiranja, albume, američku turneju, SXSW i reputaciju benda čija se puna snaga možda najbolje osjeti upravo na pozornici. Ipak, ono što ih je održalo zajedno svih tih godina, kažu, nije samo glazba nego prije svega prijateljstvo.
Jonathan će 24. rujna nastupiti u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, a uoči koncerta za PopRock.hr razgovarali smo s Nikicom Jurjevićem. Prisjetili smo se početaka i „Maggie“, razgovarali o albumu Everyone Else Is OK, načinu na koji nastaju njihove pjesme, američkim turnejama, društvenim mrežama i petnaest godina zajedničkog rada, ali i o tome koja pjesma najbolje predstavlja Jonathan 2026. godine.
Prošlo je više od desetljeća otkako je „Maggie“ praktički preko noći skrenula pažnju domaće scene na Jonathan. Kad danas poslušate tu pjesmu, čujete li još uvijek sebe ili imate osjećaj kao da slušate neki drugi, mlađi bend?
To smo definitivno mi, nismo se puno u zvuku mijenjali koliko kao ljudi. Najviše se osjeti mladost u Zirotovom vokalu i jako nas podsjeća kako smo guštali.
Everyone Else Is OK nastajao je godinama, kroz pandemiju, privatne promjene i svojevrsno usporavanje benda, a sami ste govorili da se na njemu čuje prijelaz prema slojevitijem i kompleksnijem Jonathanu. Je li vam taj album otvorio smjer kojim želite nastaviti ili je bio zatvaranje jednog razdoblja?
Prije pandemije smo bili u žrvnju, kreativnom i koncertnom ludilu pa nam je pandemija na neki način dobro došla da ne izgorimo. Uspjeli smo usporiti tempo i posvetiti se pjesmama malo mirnije. Odredilo nam je neki daljnji smjer ali to ne znači da nećemo pokušavati nešto drugačije pa čak i jednostavnije ako treba. Vidjet ćemo, ne volimo raditi s predumišljajem.
Jonathan je od početka bend u kojem pjesme nastaju zajednički i svi ih potpisujete. Kako danas izgleda trenutak u kojem neka ideja prestaje biti nečiji riff ili melodija i postaje pjesma Jonathana?
Nije se puno toga promijenilo. I dalje netko donese neki riff, melodiju, gruv pa iz toga razvijemo svašta. Nekad ideje svega toga dođu na probama. Uvijek moramo pročešljati materijal koji ćemo završavati tako da puno toga i otpadne. Tko zna, možda jednom izbacimo i taj sirovi nesavršeni materijal jer i tamo ima dragulja.
Kritika i publika vas godinama opisuju kao jedan od najboljih domaćih live bendova. Je li vam nakon toliko koncerata to kompliment ili je postalo i svojevrstan teret, osjećaj da svaki put morate opravdati reputaciju benda koji „razvaljuje uživo“?
Nemamo oko toga neki stav kao da nas to tjera da budemo na nivou. Te pjesme traže da se izvode tako kako ih izvodimo i mi ne znamo drugačije. Bilo bi bezveze da se šparamo pa sve radimo na 80%. To nije to. Onda možemo komotno završiti priču. Ipak su to naše pjesme i jako nas diraju.
Na početku karijere često su vas uspoređivali s Editorsima, Interpolom i drugim britanskim i američkim indie bendovima. Smeta li vam danas uopće takva usporedba ili vam je zapravo zanimljivo koliko se Jonathan u međuvremenu udaljio od tih početnih referenci?
Nama je to bilo zanimljivo jer zapravo nitko od nas te bendove nije slušao. Otkrili su nam ih novinari usporedbom. Odrasli smo na svemu drugome osim na tome. Tek smo onda obratili pažnju na tu scenu i otkrili super muziku. Mislim da su nam isti utjecaji jer smo isto godište kao i ti dečki i djevojke.
Iza vas je iskustvo američke turneje, 15 koncerata i oko 9000 kilometara u tri tjedna, kao i SXSW, a govorili ste i o ideji povratka u SAD. Kad jednom iskusiš američku klupsku turneju kao hrvatski bend, razbije li ti ona romantiku rock’n’rolla ili te još više zarazi njome?
Već smo se spremali i imali datume za drugu američku turneju ali onda se desila pandemija i sve to otkazala. Prošle godine smo opet trebali uz SXSW odraditi turneju ali nas je zeznula Trumpova nova administracija i razvukla izradu radne vize. Ali nema veze super je i doma. Imali smo i izrađenu australsku turneju pa smo je otkazali zbog nekih izvanrednih razloga. Još smo mladi, željni i potentni tako da tko zna šta nas još čeka. Definitivno je ludilo svirati na mjestima o kojima si čitao i maštao kao mulac ni ne pomišljajući da ćeš jednom stvarno biti tamo sa svojim pjesmama i da će ljudi ludovati na njih.
Naslov Everyone Else Is OK dosta precizno pogađa generaciju koja gleda tuđe uređene živote na društvenim mrežama i zaključuje da je svima bolje nego njima. Dvije godine nakon izlaska albuma, čini li vam se da je taj osjećaj postao još izraženiji?
Naravno da je. Trenutno živimo u društvu krivih vrijednosti. Tome su naravno jako pogodovale društvene mreže. Sad svaka budala misli da je u pravu, sve sami stručnjaci i sve se prikazuje kao uspjeh, sve je divno i krasno ali samo na mrežama, utopljeno u raznorazne filtere. Ali stvarnost je nešto sasvim drugo. Možda je nama koji smo odrasli u svijetu bez toga to sve puno jasnije nego generacijama kojima je to nulta točka i ne poznaju drugačiji svijet. Mislim da im nije lako.
Jonathan je nastao kada ste već bili iskusni glazbenici iz drugih bendova, ali danas iza sebe imate još petnaestak godina zajedničkog rada. Što danas znate o tome kako bend opstaje, a što niste znali 2011.?
Prije nego smo počeli svi smo imali gomilu iskustva u različitim bendovima dosta uspješnim u svom području tako da nam nije bilo strano šta nas čeka, s time da mi nismo ni imali ideju da budemo bend već se to desilo samo od sebe, korak po korak. Čarolija koja bend drži na okupu je zapravo prijateljstvo. Od kad smo zajedno to gledamo zapravo prijateljski i tako se ponašamo prema tome. Prije svega prijatelji pa onda bend kojem smo mi gazde. 15 divnih godina je iza nas u kojim smo zajedno prošli sito i rešeto a usput stvorili obitelji i devetoro divne djece.
Pripremate koncert u Vintage Industrial Baru uskoro, što publika može očekivati?
Bend koji razvaljuje uživo :). Vjerojatno ćemo odsvirati i nekog materijala koji nije često na repertoaru.
Kad biste danas morali odabrati samo jednu pjesmu koja najbolje objašnjava što je Jonathan 2026. godine, ne nužno najveći hit, koju biste odabrali i zašto?
Darling, ali verzija sa orkestrom.
