Ako se i na ovom koncertu poklope sljedeći elementi: elastičnost vokala u visokim lagama, disciplina u dinamici, visoka doza emocionalnosti, ne pretjerano pričanje između pjesama, pametno odabrana set lista, raspoloženi bend; onda će ovaj šibenski soul/funk koncert svakako ostati dugo u sjećanju. Dio je turneje pod nazivom „Soul In Full Bloom“ u kojoj uz klasičnu formaciju (bas, bubanj, gitara) Joss Stone dovodi klavijature, puhačku liniju te čak tri prateća vokala. Sve što je potrebno za prezentaciju glazbe koja ju je proslavila.
Nije puno trebalo da vrckava, plavokosa, bosonoga, krhkog tijela, ali zaista moćnog glasa, Joss Stone zagospodari prepunim gledalištem. Grupno „yeah“ na njezin je nagovor odjekivalo tvrđavom sv. Mihovila u „Super Duper Love“ te je tako s lakoćom kupila naklonost publike, osiguravši zborno pjevanje u narednim uspješnicama.
Joss je (takav sam dojam stekao) zaista žena koja nije došla glumiti veličinu; predstavila se kao obična cura koja u intervalima između pjesama zna ispričati i sočne događaje iz života. Na njezin upit ima li među gledateljima netko tko je upravo prekinuo vezu, javila se iz sve snage jedna djevojka, na što je Joss kazala da je naredna pjesma samo za nju. Uslijedila je odlična, funkom obojena „No Thank You“, ustvari posveta svim ženama da ne budu tretirane kao „bitch“.
Još jedan dokaz njezine spontanosti bio je spuštanje među publiku gdje je tražila „nove prateće vokale“ za svoj inspirativan, duboko emocionalan i nadasve prirodno/organski nastup.
Između nabrijanih soul/funk pjesama u kojima je odlično uigran bend zaista imao što pokazati, ugurale su se i poneke balade u kojima je dominirao Jossin vokal („Jet Leg“), kao i poneki coveri. Prava razonoda i oduševljenje uslijedilo je kada je Joss postavila pitanje kako na hrvatski prevesti englesku riječ wanker. Nakon raznih prijedloga (među kojima se čuo i prijedlog pizdun) usuglašeno je da je to riječ šupak, te je s tom riječju počelo medley „Mr.Wanker/High Road“. Naravno da Joss nije korektno izgovorila riječ šupak, no to nije ni najmanje umanjilo oduševljenje u publici. Iz nastavka koncerta lako se moglo zaključiti da je upravo medley format u kojemu Joss i bend neosporno uživaju, pa smo tako čuli „Stoned/Teardrops“ (Womack & Womack cover) te zaista urnebesni „Put Your Hands On Me/Son of a Preacher Man/Piece of My Heart“ koji je s lakoćom podigao na noge cijelo gledalište, a u kojemu je Joss dokazala kakvim glasovnim registrom raspolaže. Izveden je još i medley „Tell Me ‘Bout It/Get Down Tonight/We Are Family“ baš za gušt oduševljene publike.
Treba istaknuti i bend koji je pri tome napravio pravi darmar.
Izgleda da je Joss vatrena navijačica engleske nogometne reprezentacije, jer je s oduševljenjem najavila vodstvo (trenutno, kako se kasnije pokazalo), što i nije baš bilo dobro primljeno; naime, čuli su se povici vamos Argentina.
Svaki od članova benda dobio je svojih pet minuta pod svjetlima reflektora te je svaki za svoju rolu dobio zaslužene aklamacije. Imponirao je duel saksofona i gitare koji su se nadmetali u uspješnim improvizacijama.
Ponavljam, Joss Stone ostavila je dojam „obične djevojke“ koja zaista uživa u glazbi i koja posjeduje bogomdani vokal, koji je ponekad na tragu afroameričkih diva: iz tako krhkog tijela izlazio je pravi vokalni demon.
Službeni dio koncerta završio je s gore navedenim „Put Your Hands on Me“ medleyom, što, naravno nije bilo dostatno publici koja je bučno zahtijevala nastavak. A on je uslijedio s dva bisera: „Right to be Wrong“ i „Some Kind of Wonderful“ (Soul Brothers Six cover).
Ukratko, sve ono što sam napisao na početku ovog osvrta se i ostvarilo, a zapravo smo dobili i puno više. Svaka čast organizatoru na izboru Joss Stone i njenog raspoloženog benda, da je ovakvih koncerata i više, siguran sam da se nitko ne bi žalio.
Setlista
You Had Me/Bring On the Rain/Disco
Super Duper Love
Fell in Love
Jet Leg
Stoned/Teardrops
Spoiled
Mr.Wanker/High Road
No Thank You
This Too Shall Pass
Tell Me ‘Bout It
Put Your Hands
ENCORE
Right To be Wrong
Some Kind of Wonderful
Galerija fotografija; Joss Stone na Tvrđavi svetog Mihovila, foto: Irena Škarica
