Heavy metal odavno nije samo glazba, nego osebujna kultura i snažna zajednica. Metal koncerti mjesta su katarze, glazbenog užitka i žestoke estetike. Sinoć je upravo takva katarza zavladala pulskom Arenom, šestim po veličini među sačuvanim rimskim amfiteatrima na svijetu, u kojem su Judas Priest nastupili prvi put. Metal Gods tako su zasvirali u velebnoj građevini koja je svoj monumentalni oblik dobila u doba Flavijevaca, za Vespazijana, Tita i Domicijana, u drugoj polovici 1. stoljeća.
Na njihov povratak pred hrvatsku publiku čekalo se punih trideset i pet godina. Posljednji održani koncert Judas Priesta u Hrvatskoj bio je u zagrebačkom Domu sportova, na turneji Painkiller, 26. veljače 1991. Novi zagrebački nastup bio je zakazan za 2. srpnja 2008., također u Domu sportova, ali je otkazan zbog bolesti Glenna Tiptona. Pula je sada bila jedna od postaja velike europske turneje Faithkeepers, koja je krenula krajem srpnja i predstavlja svojevrsni presjek više od pola stoljeća karijere benda. Unatoč nazivu turneje, ona nije posvećena albumu Defenders of the Faith iz 1984., kako se u početku nagađalo. Umjesto toga, Judas Priest složili su repertoar koji putuje od Sad Wings of Destiny iz 1976. sve do posljednjeg studijskog albuma Invincible Shield iz 2024. godine.
Takav je koncert privukao oko 8.000 ljudi iz cijele Hrvatske, ali i iz Italije, Austrije, Slovenije, Španjolske i drugih zemalja. To su ti metal fanovi koji se ne libe potrošiti ni novac ni vrijeme kako bi doživjeli dva-tri sata čiste heavy metal katarze. Srećom, postoji katamaran između Zadra i Pule, pa sam stigao dan ranije, putem se diveći našem arhipelagu. I ovaj izvještaj pišem vozeći se natrag.
U utorak, 25. kolovoza, Pulu je već rano ujutro pogodilo prvo nevrijeme. Kad se jutarnja kiša ispadala, granulo je sunce i centar grada pretvorio se u užurbani mravinjak turista i domaćih. Među tom gomilom sve je češće bilo moguće uočiti ljude u crnim majicama s motivima Judas Priesta i drugih metal bendova. Kako se koncert približavao, prostor oko Arene pretvarao se u veliko okupljalište metal poklonika. Već oko 18 sati redovi pred ulazima bili su duži od stotinu metara. Malo nakon 19 sati, neposredno nakon otvaranja Arene, Pulu je ponovno prekrila kiša, i to nevjerojatnim intenzitetom. Najuporniji fanovi koji su već zauzeli mjesta ispred pozornice dobili su besplatan hladni tuš, ali ih ni to nije omelo. Kad je kiša napokon stala, redovi za ulaz bili su golemi. Tako nisam uspio ući na vrijeme i propustio sam nekoliko pjesama našeg Jelusicka, što mi je iskreno žao.
Kao što je poznato, Jelusick se oslanja na klasični hard rock i heavy metal, žestoki riffovi, povremeni progresivni izleti i viruozna svirka daju mu suvremen okvir. Sve to nadograđuje I daje svojevrsni pečat odličan vokal Dina Jelusića. Uživo su odlični. Što bi se reklo – naši, a svjetski. Iako im je Live at Home (Zagreb, 2024.) vrlo dobar album (uskoro stiže i njegova recenzija) uživo je to još bolje. Dobro zagrijavanje za legende. Ponavljam: svjetski, a naši.
A onda, uigrana dramaturgija. Iz razglasa odzvanja Black Sabbathova “War Pigs”, slijedi Faithkeepers Intro, a publika pred sobom vidi samo golemi zastor. On pada i Judas Priest bez oklijevanja kreću u prvi napad s “You’ve Got Another Thing Comin'”. Odmah u glavu i srce. Redaju se “Metal Gods” i “Breaking the Law”. Tri pjesme dovoljne da znamo što nas čeka. Sve štima, a Halford, s upravo navršenih 75 godina, još uvijek može otpjevati vraški zahtjevne dionice. Nakon početnog udara koncert se počeo otvarati prema različitim razdobljima njihove diskografije. “The Ripper” vratila nas je sve do Sad Wings of Destiny, “The Sentinel” do Defenders of the Faith, a “Desert Plains” do ponešto podcijenjenog Point of Entry. Slijedili su “Lightning Strike”, nezaobilazni “Turbo Lover” i “Steeler”, potvrđujući da Faithkeepers ipak nije turneja sastavljena samo od najočitijih hitova.
A onda jedna meni posebno draga pjesma “Delivering the Goods” s Killing Machinea. Pjesma koja posljednjih desetljeća nije baš redovita na Judas set-lista. I onda dolazi sadašnjost. “Panic Attack” pokazuje kako Judas Priest na pozornici ne moraju živjeti samo od vlastite prošlosti. Pjesma s odličnog Invincible Shielda bez problema stoji pored klasika. “Victim of Changes” bila je svojevrstan test Halfordovih mogućnosti. Naravno da pojedine dionice danas prilagođava svojim mogućnostima, ali u ključnim trenucima još uvijek se pojavljuje onaj glas zbog kojeg je nadimak Metal God odavno postao mnogo više od zgodne fraze. Publika je cijelo vrijeme glasno odobravala svaku pjesmu i pjevala s bendom.
U jednom trenutku Halford je objasnio i smisao naziva Faithkeepers: oni na pozornici i mi ispred nje zajedno čuvamo vjeru, održavajući živom heavy metal zajednicu u kojoj ljudi paze jedni na druge. Na kraju tog kratkog obraćanja Halford je počeo pjevati, a publika mu uzvratila. Jednostavan trenutak, ali vrlo efektan. Mala demonstracija onoga o čemu je nekoliko sekundi ranije govorio. A onda malo iznenađenje: “No Surrender” s Firepowera iz 2018. Jedan od vrhunaca večeri stigao je odmah potom, s prepoznatljivim bubnjarskim uvodom Scotta Travisa. Dovoljno je nekoliko udaraca i cijela Arena zna što slijedi , “Painkiller”.
Nije bilo klasičnog bisa, više nešto duža pauza prije “Electric Eye”. Nakon nje prpošni sedamdesetpeto godišnjak tradicionalno je na pozornicu stigao na Harley-Davidsonu i krenula je “Hell Bent for Leather”. Posljednja pjesma Judas Priesta koja je te večeri odzvanjala Pulom bila je neizostavna “Living After Midnight”.
Sve zajedno trajalo je nešto više od sat i pol. Sat i pol metal katarze. Sat i pol čistog metalnog užitka. Da je malo više vremena, valjalo bi krenuti za Judas Priestom dalje. prema Beogradu, Sofiji, Budimpešti… Ipak kraj je u Puli bio poseban. I neće biti takav u svim tim gradovima. Nakon posljednjih tonova cijela Arena zapjevala je Robu Halfordu “Happy Birthday”. Prpošni sedamdesetpeto godišnjak svoj je 75. rođendan proslavio u Puli, na pozornici, zajedno s hrvatskom metal zajednicom.
Sapienti sat.
Galerija fotografija; Judas Priest u pulskoj Areni, foto: Marko Hajdarović
