Uskoro, 22. svibnja, u Koprivnici nas očekuje koncert „Sjećanje na Mladena Rušaka“. U Gradskom parku Koprivnica program počinje u 18 sati, a nastupit će glazbenici i Mladenovi prijatelji: Ivo Kovač Kaj, Gordana i Miro Evačić, Bunić, Krsto, Saša Horvat i ostali. Tu je i bend iz Koprivnice „Factory Settings“, dok su glavni headlineri ovog glazbenog događanja Julijan Erič & „Midnight Lightinin“. To je bio i povod za intervju s Julijanom Eričem. Više pročitajte u nastavku.
Odmah na početku ovog razgovora… hvala vam što ste se odazvali na ovaj intervju za glazbeni portal www.PopRock.hr. Nadam se da ste dobro.
Da, hvala vama!
Julijan Erič već ima izgrađenu karijeru izvan granica Slovenije, pa nam recite nešto o sebi. Tko je zapravo Julijan Erič?
Julijan Erič je slovenski gitarist, pjevač, skladatelj i multiinstrumentalist iz Ljubljane, najpoznatiji kao osnivač blues-rock sastava Prismojeni Profesorji Bluesa. Često ga opisuju kao „slovenskog Jimija Hendrixa“ zbog njegova stila sviranja gitare i improvizacije. Inače je Julijan Erič jednostavna osoba koju i dalje, poput djeteta, oduševljava glazba. On je i osoba koja jako voli ljude i prirodu.
Već je dobro poznata vaša fascinacija rockom i njemu pridruženom glazbom, a osobito je izražen idiom Jimija Hendrixa i njegov nevjerojatan doprinos modernoj glazbi 20. i 21. stoljeća. Recite nam o čemu se tu radi. Zašto baš Hendrix?
Ne znam, teško bih to racionalno opisao… pokušat ću. U tinejdžerskim godinama, osim punk glazbe, snažno me privukao crnački blues i glazba Jimija Hendrixa. Nekako sam u toj glazbi osjetio veliku slobodu i sam sam se želio izražavati na taj način, odnosno ljudima dočarati slične osjećaje sviranjem gitare.
Gledajući i slušajući vas uživo, odmah se osjeća ta vibra koju odašiljete svojim zanimljivim, eksplozivnim i nadasve uzbudljivim nastupom. No, naravno, nije to od jučer i nije tu samo Hendrix. Recite nam nešto više o svemu.
Otkako sam počeo svirati gitaru sa 15 ili 16 godina, uvijek me zanimala ekspresija u glazbi. Također, istraživanje i izražavanje kroz improvizaciju. Volim se prepustiti tijeku večeri i energiji koju ona donosi. Bez obzira na to sviram li autorsku glazbu, Hendrixa ili nešto drugo, improvizacija će uvijek biti prisutna. Glazba je snažna energija i to volim na pozornici. Naravno, to mora djelovati spontano, ne možeš se na to prisiliti – glazba te sama mora ponijeti na tu razinu.
Koliko vam je važna atmosfera i publika pred kojom nastupate? Vjerujem da, kada se dobro osjećate, i sam nastup dobiva onaj pozitivan impuls više. Naravno, posebno je važno da publika šalje pozitivan feedback, zar ne?
Naravno, uvijek je bolji osjećaj kad imaš dojam da te publika podržava i prati. Iskreno, najvažnije mi je da dobro sviramo i da je glazba dovoljno snažna da me pokrene i dovede u trans. To mi je gotovo važnije od reakcije publike jer, ako se to dogodi, onda znam da će i publika moći ući u trans.
Kakav je vaš odnos prema gitari, kao instrumentu ili kao živom biću s kojim uspostavljate poseban odnos? Kako je sve zapravo počelo?
Zanimljivo je da i dalje osjećam ono dječje oduševljenje prema glazbi i instrumentima, otkako sam počeo vježbati gitaru sa 16 godina pa do danas. Nadam se da će to uvijek biti prisutno jer upravo taj osjećaj mi daje mnogo volje i radosti za stvaranje nove glazbe. Volim održavati dobru formu i istraživati mogućnosti instrumenta i zvuka. Nikada nisam bio zadovoljan samo time da nešto odsviram; činilo mi se važnim da to zaista „zazvuči“ i nešto „znači“.
Već u gimnazijskim danima, kada smo prijatelj i ja cijele dane svirali akustične gitare i jamali razne pjesme, shvatio sam da glazba ima posebnu moć i da je gitara alat koji te dovodi u posebna stanja zanesenosti. Zato mi jako puno znači. Ona je produžetak mene, tako se izražavam.
Što vama znači glazba, kako je zapravo doživljavate i na koji način utječe na vaše glazbeno biće?
Moj otac često kaže: „Glazba je zvuk svijeta“, a kao veliki ljubitelj i kolekcionar glazbe nama je s bratom uvijek pokazivao razne zanimljive oblike glazbenih žanrova. Glazba je za mene način života i izražavanja. Vjerujem da ima posebnu moć podići čovjeka u različita raspoloženja i svima nam dati volju za stvari i snagu da živimo bolje. Ne moraš svirati instrument da bi to osjetio.
U osnovnoj školi sam, primjerice, na početku puberteta slušao metal glazbu, što mi je tada jako pomoglo u samopouzdanju i osobnom razvoju. U gimnaziji sam rado pjevao i kada nisam imao instrument u rukama. Glazba mi je uvijek davala samopouzdanje i osjećaj da je dobro biti živ. Nikad nisam mislio da ću postati „profesionalni“ glazbenik. To se dogodilo spontano, ali ljepši posao si ne bih mogao poželjeti. Naravno, ponekad je i vrlo naporno, ali i tih sat i pol sviranja glazba te uvijek može začarati i razveseliti.
Radite i autorske stvari. Recite nam nešto više o svom autorskom radu.
Istina. Bendove s autorskom glazbom imao sam od samih početaka sviranja pa sve do danas. Hendrix je došao puno kasnije. Najprije smo svirali punk i ska glazbu, zatim smo imali bendove u kojima smo izvodili mješavinu bluesa, rocka i punka, a potom trio u kojem smo svirali progresivniju glazbu. Sve se to događalo tijekom gimnazijskih godina pa do početka fakulteta.
Iz tog posljednjeg spomenutog trija 2008. godine nastao je sastav Prismojeni Profesorji Bluesa, s kojim smo do sada snimili četiri studijska i jedan live album. Novi album Prismojenih izašao je upravo ove godine, u travnju.
Uz Prismojene, gdje sam svirao zajedno s bratom, puno smo nastupali i kao Brata Erič s našim eksperimentalnim bluesom – usna harmonika i gitara. Tijekom Covida pokrenuli smo još jedan autorski bend, više u indie rock, funk, pop i alter žanru. Zove se Dear Annie. S tom ćemo postavom ove godine u lipnju izdati debitantski album, a puno glazbe već imamo i online.
Godine 2019. brat Miha napustio je Prismojene Profesorje Bluesa, a 2024. ponovno smo počeli svirati kao Brata Erič. Također sam postao basist njegova benda 3Tone. Tijekom Covida počeo sam intenzivno svirati i bubnjeve pa sada snimam svoju autorsku glazbu pod imenom Julijan Erič. Objavio sam dva singla, „Lastovke“ i „Hold On“, a 15. svibnja izašao je moj treći singl pod nazivom „Lowdown Ways“. Ako budem dovoljno vrijedan, možda na jesen izdam svoj prvi solo album.
Na skorašnjem nastupu u Koprivnici 22. svibnja predstavit ćete se programom Hendrixa. Tko će biti uz vas? Predstavite nam bend Julijan Erič & „Midnight Lightinin“.
U bendu su moja dugogodišnja prijatelja i izvrsna ritam sekcija Zlatko Djogić na bubnjevima i Miha Ribarić na basu. Sva trojica, zajedno s klavijaturistom Alešem Uhanom, također smo Prismojeni Profesorji Bluesa.
Zlatko i Miha svih me ovih godina ustrajno podržavaju u mom ljubiteljstvu Hendrixa. Poznaju gotovo sve pjesme i „cake“ te su navikli pratiti me u nepoznato kada počne prava improvizacija, a ponekad i kaos. Ponekad Zlatko na bubnjevima ode sa mnom pa ostane samo Miha kao čvrst temelj koji drži cijeli bend uspravno svojim stabilnim bas-linijama.
Zlatko inače ima i svoj solo projekt „Slatkor“, u kojem stvara mješavinu alter hip hopa, indieja i trapa. Također je izvrstan tekstopisac i vokalist. U Prismojenima otpjeva velik dio pjesama.
Ovaj nastup upriličen je preko Bluz kluba Koprivnica kao sjećanje na osnivača kluba, nažalost pokojnog Mladena Rušaka. Budući da sam Mladena osobno poznavao, izuzetno mi je drago što se održava sjećanje na njega i njegovu posvećenost glazbi. Bio je doista osobit čovjek i poklonik dobre i kvalitetne glazbe, bez obzira na to kako se ona titulirala. Upravo vašim dolaskom ovaj glazbeni događaj poprima međunarodnu konotaciju. Kako vi to vidite?
Prošle godine, kada smo s nešto drugačijom postavom nastupili u Đurđevcu, Mladen nas je trebao poslušati, ali je dan prije nastupa doživio nesreću. Iako ga nismo poznavali, toga su dana svi govorili o njemu i bilo nam je teško jer nismo znali hoće li se izvući ili ne, budući da je bio u bolnici. Da je preminuo, saznali smo tek naknadno i bilo nam je žao. Njegovo sjećanje ostaje i čast nam je što možemo glazbom pridonijeti njegovu spomenu.
Budući da sam vas već slušao uživo, znam da će svi koji dođu 22. svibnja na vaš koncert ostati pomalo zatečeni vašom osebujnom i energičnom prezentacijskom formom. Budući da svirate Hendrixa, tu nema „ovo“ ili „ono“, već ili znaš ili ne, zar ne?
Sigurno je to jedna od zahtjevnijih tehnika ako je želiš dobro savladati. Ali i Hendrix ima neke skladbe ili riffove koji su jednostavni za učenje. No istina je da je potrebno dosta vježbe kako bi se spojilo sviranje riffova i pjevanje. Prije svega, takav nastup zahtijeva puno energije.
Poznajući vaš rad i scensku ekspresivnost, bit će to upravo ono što volimo svi mi koji volimo rock, blues i njima pridružene glazbene stilove. Kad smo već kod toga, gdje se vi najbolje osjećate? Recite nam koji su vaši najdraži glazbeni stilovi, utjecaji, ali i koja vam je najdraža gitara.
Iako često sviram Hendrixa uz autorsku glazbu, rekao bih da se ipak najbolje osjećam u blues glazbi. Crnački blues i njegova izražajnost ono su što me očaralo u gimnazijskim godinama. Blues gitara, zavijanje žica i osjećaj transcendentalne energije u tome. I Hendrixovo se sviranje zapravo temeljilo na dubokom poznavanju bluesa te je u svoj repertoar uvijek uključivao blues klasike.
Najdraža gitara… teško je reći, imam ih prilično mnogo, ali recimo Fender Stratocaster. Imam ih desetak različitih, a jedna bijela posebno me inspirira dok sviram. Volim i gitare s humbucker magnetima.
Pri samom kraju ovog razgovora recite nam kakvi su vam planovi u bliskoj budućnosti i možete li nam najaviti novi materijal, album i slično, te kada ćete ponovno nastupiti u Zagrebu. Ima li naznaka nekog skorašnjeg koncerta?
Novog materijala imam već dosta snimljenog. U kolovozu najvjerojatnije izlazi još jedan moj instrumentalni singl pod nazivom „Joy Levitation“ – u maniri Allman Brothersa, koji se uvelike temelji na više gitarskih linija, poput „Jessice“. No, naravno, nosi i moj osobni pečat, koji se u skladbi očituje kao svojevrsna mješavina utjecaja krautrocka i Hendrixa.
U lipnju izlazi cijeli novi album naše grupe Dear Annie, čemu se jako veselim. Cijeli album snimili smo u vlastitoj režiji. Također ćemo s Prismojenim Profesorji Bluesa snimati novi materijal. Dakle, planiram intenzivno snimati i izdavati vlastitu glazbu i u bliskoj budućnosti.
Za sada nema ništa u Zagrebu, ali nadam se da će nam ovaj intervju možda donijeti i neki koncert tamo. Jako bih volio više svirati u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavije.
Hvala vam na odvojenom vremenu i vidimo se 22. svibnja u Koprivnici, u Gradskom parku, od 18 sati pa sve do ponoći.
Hvala na lijepom intervjuu, dragi Mike. Bila mi je čast i zadovoljstvo.
Više saznajte:
https://www.facebook.com/eric.julijan/
https://www.instagram.com/ericjulijan?
https://open.spotify.com/artist/6i4NKVMSxqMPlnUi5utzyS
386 40 747 448
Diskografija:
Prismojeni Profesorji Bluesa:
Family (CD,Album,Digipak) Zavod Orbita 2016
Križanke Live– (2×CD,Album) Dallas Records 2017
Prismojeni Profesorji Bluesa–Wacky Blues Professors (CD,Album)Zavod Orbita 2018
Prismojeni? (CD, Album ) 2020
Walk This Road Alone (CD, Album) Nika 2026
Yours bluesy,
Mladen Lončar-Mike