U četvrtak, 04.06. u klubu Boogaloo američki reper KRS-One u sklopu velike europske turneje „My Philosophy” održao je svoj premijerni nastup u Zagrebu. Lawrence Kris Parker, poznat kao KRS-One (Knowledge Reigns Supreme Over Nearly Everybody), na sceni je od 80-ih godina i iza sebe ima dvadesetak albuma, mnogobrojna gostovanja od kojih i ono na prvom albumu benda Sick of It All iz 1989. godine (“Intro/Clobbering Time”). Objavio je i nekoliko knjiga, a jedna od njih, “The Gospel of Hip Hop”, mogla se kupiti i na koncertu. MC, filozof i aktivist, KRS-One sinoć je pružio lekciju o pravom hip hopu, o uličnom rapu, a ne komercijalnom shitu, kako se sam izrazio pred publikom.
U veliku dvoranu Boogalooa stigla sam oko 21 sat, kada je Phat Phillie svojim setom zagrijavao tada još malobrojnu publiku. Početak nastupa bio je najavljen za 22 sata pa je većina posjetitelja uživala vani na terasi ili ispred ulaza u klub, no ono što je sve iznenadilo bio je raniji početak. DJ KPryme (sin KRS-Onea) preuzeo je DJ pult oko 21:40, što je značilo taman dovoljno zagrijavanja pred izlazak KRS-Onea na scenu. No već nekoliko minuta kasnije, oko 21:45, na scenu je izletio KRS-One, energično i s nekom aurom koja nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. Meni se već s prvim beatovima razvukao osmijeh na lice. Mislim da je to jednostavno ta njegova pojava i energija kojom zrači.
Uz početak samog nastupa, na sceni su se istodobno postavljala velika slova Hip Hop, slovo po slovo, inscenirano kao da smo na nekoj predstavi i svjedočimo jednoj priči. Ali i bila je to priča, bio je to pravi show. Sa “Step Into a World (Rapture’s Delight)” pjesme su se samo redale: “MC’s Act Like They Don’t Know”, “I’m Still #1”, “50 More Years of Hip Hop”, “South Bronx”. Klub je sada već bio popunjen, rekla bih taman dovoljno da nije prevelika gužva.
Kako je krenulo brzo i bez pauze, bez razgovora, mislila sam da će nastup trajati pola sata, odrađeno na brzinu, žestoko, ali kratko. No, prevarila sam se. Tih prvih dvadesetak minuta KRS-One bio je dosta distanciran od publike, u smislu da mi se činilo kako samo odrađuje nastup, gleda negdje u daljinu i nema nikakvu komunikaciju s publikom. No onda je sve krenulo u drugom smjeru. Uslijedili su govori između pjesama, freestyle, nabrijavanje publike i taj kontakt koji je na početku izostao. Krenuo je pravi show kao je to i sam KRS-One u jednom trenutku rekao da je ovo bila tek dobra tonska proba i pitao nas jesmo li mislili da je ovo već show. “Ne, show tek počinje!”
I stvarno je bio show, i to show kakav već dugo nisam vidjela. S obzirom na to da sam ga gledala prvi put, ne mogu usporediti kakvi su mu inače nastupi, i naravno da mogu pretpostaviti kako mu je to uobičajeni repertoar, ali svejedno, činilo se kao da je ovo pripremio baš za nas.
Na scenu poziva breakdance plesače Yugoslavian Bboys (iz Zagreba), koji nam pružaju odličan nastup. Nisam godinama vidjela nastupe B-Boysa na hip hop eventima, što je nekih davnih godina bilo dosta uobičajeno. Ovo je bilo super iznenadjenje i pravi spektakl. Otplesali su uz navijanje KRS-Onea, koji je stajao sa strane na sceni, a nakon plesnog dijela stavio je sunčane naočale i krenuo ponovno jako sa svojim najpoznatijim hitom “Sound of da Police”.
Nastup koji je trajao sat vremena završio je s novom pjesmom “Love Is the Message”. Definitivno dobra poruka za kraj nakon ovakvog spektakla i toliko pozitivne energije. Iako su se mogli čuti komentari da je trebao nastupati barem još pola sata, meni se i ovih sat vremena činilo više nego što inače dobijemo od ovakvih imena, pogotovo danas kada više nisu u cvijetu mladosti, već su zakoračili u šezdesete. Svaka mu čast, ovo je definitivno bio spektakl koji se rijetko viđa u današnje vrijeme.
Galerija fotografija; KRS-One u Boogaloou, foto: Ivana Žaja
