Prvi nastup Kurta Ellinga u Lisinskom, no ne i prvi u Hrvatskoj, obilježio je središnji dio ovogodišnjeg Zagreb jazz festivala. Velikan vokalnog jazza opravdao je epitet jednog od najvećih jazz vokalista i u više nego dobro popunjenoj velikoj dvorani Lisinskog priredio koncert u kojem je predstavio autorski rad te vlastite interpretacije glazbenih standarda velikana jazza.
Za razliku od prijašnjih gostovanja u Hrvatskoj, Ellinga je ovoga puta pratio ZJM Big Band Orchestra, makedonski orkestar sačinjen od eminentnih figura makedonske jazz scene koje na svojim glazbenim leđima imaju pozamašan naramak uspješno odigranih utakmica u domovini i izvan nje. Nije uopće potrebno isticati kako se simbioza Ellinga, njegovih glasovnih bravura i vratolomija, te lepršavosti orkestralne izvedbe, mogla doživjeti baš tako, kao simbioza, a ne kao funkcija orkestra u službi puke glazbene kulise Ellingu. Katkad praćen solistima (truba, bubanj, klavir, saksofon,..), no većinom ipak praćen cijelim bendom, Elling i orkestar su funkcionirali kao da su zajedno od samih početaka karijere pa su jedini trenutci kada je među njima dolazilo do „problema“ u međusobnoj komunikaciji bili oni u kojima je Elling predstavljao članove benda njihovim punim imenom i prezimenom. Nije to ponekad lak zadatak i ljudima s ovog podneblja, a kamo li „momku“ rođenom i odraslom u Illinoisu. Ovo bi, dakako, trebalo iščitati kao kompliment, jer bilo je čak i simpatično slušati Ellinga kako se s mukom hrva s makedonskim prezimenima ili nas pak na samom početku pozdravlja s nekoliko domaćih riječi.
Sve ono po čemu je Elling poznat, a o čemu smo nebrojeno puta pisali na ovim stranicama, još tamo od 2008. i njegovog gostovanja na, tadašnjem, VIP Jazz festivalu preko Rovinja i Beograda pa do još koncerata po starom kontinentu, stoji i danas. Elling je i dalje neprikosnoven, njegov glas u rasponu od 4 oktave i dalje fascinira, sjajna tehnika vokalne izvedbe koju smo ponovno doživjeli i dalje izaziva veliko poštovanje. Publika je to osjetila, cijenila i znala toplo nagraditi, a opušteni Elling koncert je sigurno i samouvjereno, kao što se od osobe njegovog iskustva i renomea uostalom i očekuje, s lakoćom vodio do samoga kraja.
Benny Carter, Count Basie, John Coltrane, Duke Ellington,.. samo su neka od grandioznih imena iz čijeg je prebogatog glazbenog opusa Elling zagrabio kap i prezentirao nam u samo sebi svojstvenoj inačici. Kao što je i sam spomenuo, velika mu je strast pisati tekstove za jazz standarde glazbenih velikana koji (standardi) nisu izvorno zamišljeni da budu pjevani. Uz to je napomenuo, da nas ne treba brinuti ukoliko nećemo razumjeti o čemu pjeva obzirom da ga niti na domaćem terenu ponekad ne razumiju. Ovo potonje bio je uvod u još jednu odličnu izvedbu Coltraneovog Resolutiona.
I sve po što smo došli dobili smo, opušteni i vrhunski jazz ispunjen šaljivim intermezzima, koncert isprepleten Ellingovim vlastiti repertoarom i velikom jazz kajdankom. Uopće ne treba sumnjati ili postavljati pitanje hoćemo li Ellinga ponovno gledati na domaćem terenu. Pitanje je samo kada i u kojoj pratećoj formaciji. S nestrpljenjem iščekujemo njegovo ponovno ukazanje, ali i posljednji koncert ovogodišnjeg Zagreb jazz festivala, na kojem će nastupiti izvrsni Dan Tepfer.
