Laibach ponovno udara, ovaj put u suradnji sa slovenskim bendom Silence. Kolektiv Laibach poznat je po tome što uzima naizgled bezazlene pop pjesme i otkriva političke dvosmislenosti u njima.
Pjesma koju je Laibach ovoga puta preradio je „White Christmas“, koja je u originalnoj verziji Bing Crosbyja, prvi put izvedenoj 1941, prema Guinnessovoj knjizi rekorda, postala najprodavaniji singl svih vremena, a ujedno i jedna od najizvođenijih pjesama ikad. Za ovu posebnu sezonsku objavu surađivali su sa slovenskim umjetnicima iz benda Silence kako bi istražili utješni simbol Božića – blještavu kuglicu koja krasi svačije blagdane – i izazvali slušatelje da razmisle o tome što se krije ispod njezine tople vanjštine.
Svatko tko pogleda video ove pjesmu odmah će primijetiti da se referira na rat. Dijete stoji unutar snježne kugle, gledajući prema horizontu srušenih zgrada, uz dimne oblake i padajuće bombe. Pahulje koje padaju mogle bi biti i pepeo, a u pozadini se čuju pucnjevi. Laibach se možda referira na ratove u Ukrajini, Kongu ili Sudanu, no boje animacije jasno upućuju na palestinsku zastavu.
Laibach dodaje još slojeva interpretacije, s obzirom da je „White Christmas“ skladba Irvinga Berlina, židovskoga skladatelja koji je krajem XIX. st. pobjegao od siromaštva i antisemitizma u Ruskom Carstvu i okušao sreću u SAD. Isprva je radio sitne poslove, no naposljetku se afirmirao kao skladatelj. Na početku Prvoga svjetskog rata počeo je pisati domoljubne pjesme. „God Bless America“ napisao je pri kraju Prvoga svjetskog rata, ali ju je objavio tek uoči Drugoga svjetskog rata 1938. godine, kao reakciju na prijetnju rata od strane Adolfa Hitlera, na koju je Berlin, kao Židov, bio posebno osjetljiv.
Iako „White Christmas“ nije bio izričito namijenjen kao podrška ratu protiv nacističke Njemačke, bio je popularan među američkim vojnicima koji su se borili u Europi. Pjesma je postala poznata iz mjuzikla „Holiday Inn“ iz 1942. godine i izvorno je bila zamišljena kao sekularna božićna pjesma, koju je napisao Židov. Pjesma, unatoč blagdanskom duhu, nosi dozu melankolije jer ju je Berlin posvetio svom sinu, koji je u dobi od tri tjedna preminuo na Božić 1928. godine.
Uzimajući to u obzir, nije ni čudo što pjesma odmah odaje dojam nečega mnogo značajnijega od obične melodije prigodne za komercijalno obojeni blagdan. Laibach i njihovi dugogodišnji suradnici Silence nadišli su bilo kakve sumnje u njihovu sposobnost da uspješno reinterpretiraju i rekonceptualiziraju materijal. Melankolični klavir, jezivi sintetizatori i tihi zvukovi rata čine glazbenu okosnicu ove pjesme. Duet između dubokoga, hrapavoga glasa Milana Frasa i izuzetno dramatičnoga vokala Borisa Benka, što je formula koja je mnogo puta testirana, posebno na pjesmama The Sound of Silence i Wir Sind Das Volk!, ovdje je izveden s dirljivom perfekcijom. „White Christmas“ je objavljen kao dvostruki singl koji sadrži dvije pjesme: originalnu verziju i verziju nazvanu „Silence Night”.
Laibach interpretira pjesmu s globalnom situacijom na umu, nudeći pogled na to kako bi sve više božićnih proslava moglo izgledati u budućnosti. Sada joj Laibach daje novo tumačenje, smještajući pjesmu u kontekst izraelsko-palestinskoga sukoba. Kao što je već navedeno, pjesma se može interpretirati na više razina, no neupitno je da Laibach želi da ratovi na Bliskom istoku što prije završe.
Ujedno nas Laibach poziva da razmislimo o budućim Božićima, agresivnim klimatskim promjenama i političkim previranjima diljem svijeta. Ova pjesma, kako poručuju, neka bude oružje u borbi protiv tuge i nesreće.
