U petak, 16. listopada, slovenski Laibach nastupio je u zagrebačkom Boogaloou u sklopu europskog dijela turneje albuma MUSICK. Umjesto da se osloni isključivo na industrijski zvuk i estetiku po kojima je desetljećima prepoznatljiv, kolektiv je predstavio svoj noviji, popom i elektroničkom glazbom obojen izraz, uklopljen u pažljivo osmišljen scenski nastup.
Osnovan 1980. godine u Trbovlju, Laibach već više od četiri desetljeća povezuje glazbu, vizualnu umjetnost i društvenu kritiku. Militaristička ikonografija, monumentalni aranžmani i ironija usmjerena prema autoritetima odavno su dio njegova identiteta, a ni aktualno poglavlje ne odustaje od propitivanja svijeta koji ga okružuje.
Album MUSICK, objavljen u svibnju 2026., donosi izraženiji pop-zvuk, elektroničke ritmove i elemente eurodancea. Iza zaraznih melodija i digitalne estetike provlači se priča o kulturi neprekidnog stvaranja sadržaja, algoritmima i umjetnoj inteligenciji. Laibach tako poseže za jezikom popularne glazbe, zadržavajući pritom ironiju koja je obilježila velik dio njegova dosadašnjeg rada.

U Boogaloou se ta ideja posebno istaknula kroz vizualni dio nastupa. Neonsko-ružičasta boja, poruke na velikom ekranu i upute publici bile su važan dio izvedbe. „Remain calm and hold your breath…”, „Participation is mandatory, enjoyment is optional…” i „This is not entertainment.” neke su od poruka kojima je Laibach poigravao odnos između izvođača i publike. Umjesto da gledatelji budu tek promatrači, od njih se očekivalo i sudjelovanje.
Taj je pristup dodatno naglašen prikazivanjem tutorijala za koreografiju pjesme „Allgorhytm”. Spoj plesnih pokreta, ekranskih uputa i glazbe pretvorio je publiku u dio scenskog koncepta, uz dozu ironije koja je teško odvojiva od Laibachova pristupa nastupu.
Poseban dio programa činile su suradnje s drugim izvođačima, koji su se pojavljivali u digitalnom obliku na velikom ekranu. Nastup je otvorila Wiyaala pjesmom „Musick”, a među ostalim gostima našli su se Senidah s pjesmom „Love Machine”, Marina Martensson s „Singularity” te Manca Trampuš s „Keep It Real”. Pred kraj koncerta na ekranu se pojavio i Bojan Cvjetićanin, uz pjesmu „Faith No More”.

Takav način uključivanja gostiju dao je nastupu dodatnu audiovizualnu dimenziju, a završnica je još jednom naglasila koliko je cijeli projekt osmišljen kao cjelina. Nakon posljednjih izvedbi na ekranu su se nizala imena svih koji su sudjelovali u projektu, ostavljajući dojam završnih odjavnih špica nakon projekcije filma.
Zagrebački koncert tako je spojio novi glazbeni smjer Laibacha s njegovom dugogodišnjom sklonošću konceptualnim i vizualno razrađenim nastupima. MUSICK donosi drukčiji zvuk od onoga uz koji mnogi povezuju ovaj slovenski kolektiv, ali i dalje ostavlja prostor za ironiju, propitivanje i igru s očekivanjima publike.
Tekst: Leonard Štukelj


