Kad vas već prvi taktovi, prvo rastakanje tišine i prve izgovorene riječi uvedu u novi, svojim bojama i notama izgrađeni svijet i kad vam već u tim prvim minutama taj svijet u nosnicama, ušima, očima i pri prstima postane jasan i opipljiv, pa zatim svakom novom pjesmom sve popunjeniji i logičniji, tada možemo govoriti o – albumu. O konceptu albuma kojeg se već dugo osuđuje na muzej, a koji se ipak svako malo nekim novim primjerkom iz svoga razreda takvim presudama opire uvjerljivim protuargumentima. Osobno, nadam se da forma albuma nikada neće ne samo izumrijeti, već ni pasti na razinu rijetkosti. Reizdanje jednog od ključnih albuma nešvilskog benda Lambchop, “Nixon” iz 2000., dolazi kao sjajna vijest u ovom kontekstu.
Je li “Nixon” i, ako jest, na koji način konceptualni album o liku i/ili djelu jednog od najnapadanijih američkih predsjednika, zna vjerojatno samo Kurt Wagner, taj hodajući spoj tajnovitosti i brutalne običnosti koji već desetljećima predvodi jedan od najrafiniranijih američkih bendova. Ono što jest sigurno i što će svatko od vas moći osjetiti po vlastitim “pravilima” i afinitetima muzičko je tkivo koje je, što se Lambchop tiče, baš tu stasalo u kurpulentnu a suptilnu figuru od nota i versi i danas nimalo ne čudi što je upravo tu zbirku kuća Merge odabrala kao prvo u nizu reizdanja svojih izvođača kojim će proslaviti svojih 25 godina muzičkog izdavaštva. Peti album benda, koji je od početka njegovao najfiniju americanu koja je ujedno i country, i soul, i indie-rock, i R’n’B, čak i jazz, kao da je proširio sliku u widescreen format i dao već prisutnom technicoloru još toplije tonove. Pritom je to tako skladno povezao i posložio u cjelinu da je posrijedi rasni primjer odličnog – albuma.
Možda su “How I Quit Smoking” i “What Another Man Spills” čak u cjelini bolji, ali “Nixon” je bio prvi rasni album Lambchop, to ključno mjesto gdje je sve stalo na svoje mjesto baš kao da je pripremano kubrikovskim strpljenjem i pedanterijom, a da opet zvuči kao da je odvaljeno “od prve”. Kad jednom krene “The Old Gold Shoe”, ostat ćete zarobljeni u onoj istodobno idiličnoj i suptilno prijetećoj slici s naslovnice što ju je naslikao Wagnerov prijatelj Wayne White; slapovi muzike nježne i zaigrane, američke i univerzalne, patinaste i svježe, neće vas prestati zapljuskivati u kaskadnom nizu što prati nevidljivu, ali očito izbrušenu logiku. U mom slučaju, toliko da prva klasifikacija što mi pada na pamet jest – “lijepa muzika”. A na spomen lijepe muzike, kao jedan od prvih praktičnih primjera na pamet mi padaju Lambchop, i to onaj Lambchop koji se posve artistički afirmirao upravo “Nixonom”.
Predivne orkestracije što se provlače kroz pjesme epskih miomirisa a intimističnih sadržina, tople gitare i milozvučne metlice, Wagnerov vokal što se kroz nezgrapno grlo oglašava od mrmljanja do falsetta, duh jedne mitske a trajno prisutne, vidljive Amerike… Sve to savršeno opisuje svijet “Nixona” s vrhuncem u nenadmašnoj, rutinski genijalnoj “The Book I Haven’t Read” nastaloj suradnjom s jednim od Wagnerovih očitih idola, Curtisom Mayfieldom. Nju spominjem kao vrhunac jer nakon nje dolazi do tipične lambčopovske diverzije, kad “The Petrified Florist” unosi nemir u dotad skladne, milozvučne note. Obrada narodne “The Butcher Boy” još je brutalnija i bizarnija; tu se “Nixon” prelama preko sebe samoga, onaj svijet u kojeg vas je uvukao kao da se nagriza u vidu oštećene filmske vrpce. I to je odličan “izlazak”, vrlo efektno zaokruženje priče tako začuđujuće i “nepopularno” nazvane. Da, dio mene bi volio da nije vrpca tu pukla, ali negdje je morala. Kad još desetak ili dvadeset puta, kao ja, preslušate album, uvidjet ćete da je ta prijetnja prisutna i u prethodnih čarobnih osam pjesama, u onom što su neki prozvali pseudo-countryjem, u kriptičnim tekstovima i onom što struji između odsviranih nota. Koncept albuma, spomenuh na početku…? Ako je i auto-sugestija, zasluga nipošto nije samo onoga tko je prihvati.
Reizdanje donosi dodatni CD sa snimkom Wagnerovog solo-nastupa na francuskom radiju, kad je izveo kosture četiriju pjesama s “Nixona” i tijekom kojeg je, kako naziv dovitljivo i skromno poručuje, upoznao kantautoricu Cat Power. Simpatični mali zvučni zapis, ali i potvrda bogatstva pjesama iz kajdanke jednog od najtalentiranijih i naglašeno samozatajnih američkih autora današnjice.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| – | ||
| Izvođač | Lambchop | |
| Naziv albuma | Nixon | |
| Izdavač | Merge |
|
| Produkcija | Mark Nevers i Kurt Wagner | |
| Datum objave |
08.02. 2000. (izvorno izdanje)
28.01. 2014. (reizdanje)
|
|
| Snimano | 1999. | |
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom | |
Popis pjesama
|
||
| CD1: Album 1. The Old Gold Shoe 2. Grumpus 3. You Masculine You 4. Up with People 5. Nashville Parent 6. What Else Could It Be? 7. The Distance from Her to There 8. The Book I Haven’t Read 9. The Petrified Florist 10. The Butcher Boy CD2: “White Sessions 1998: How I Met Cat Power” |
||
| Linkovi | ||
     |
||
Up with People – Spot |
||
{youtube}M4PxY_RPBeM{/youtube}