Na domaćoj glazbenoj sceni Lana Škrgatić već godinama gradi prepoznatljiv autorski i izvođački put – kombinirajući klasičnu naobrazbu, iskustvo s brojnih pozornica i otvorenost prema različitim glazbenim žanrovima. Povod za razgovor je nova pjesma Biti glup je bolje, nastala u suradnji s producentom Miroslavom Lesićem (Lesique), ali i koncert koji će se održati 22. travnja u Klub Kontesa. No, ovaj intervju ide i korak dalje – kroz razgovor o kreativnom procesu, izazovima današnje glazbene industrije i unutarnjim borbama koje prate svaki ozbiljan umjetnički put.
U opuštenom, ali iskrenom razgovoru, Lana govori o identitetu, sumnjama, radu iza kulisa i onome što ju, unatoč svemu, i dalje tjera naprijed.
Novi singl i kreativni proces
Tvoja nova pjesma i suradnja trenutno su u fokusu – što te u ovoj fazi najviše inspiriralo i po čemu se ovaj projekt razlikuje od prethodnih?
Pjesma Biti glup je bolje nastala je u suradnji s genijalnim producentom i autorom Lesiqueom (Miroslav Lesić). Kada sam čula ideju glazbe i stihova, oduševila sam se i s velikim guštom ušla u cijeli proces.
Pjesma ima nježnost i svježinu, a način na koji sam je otpjevala svakako se razlikuje od mojih prijašnjih radova. Sviđa mi se ta prozračna i moderna produkcija, ali s dozom retro feelinga u energiji pjesme.
Imaš osjećaj da iz pjesme u pjesmu sve jasnije definiraš svoj glazbeni identitet. Je li to nešto što se događa spontano ili iza toga stoji svjesna odluka i strategija?
Svaka pjesma nastaje poprilično spontano, iz iskrene potrebe da se izrazim i nastavim graditi svoj kantautorski put. Ipak, postoji i određena razina planiranja – primjerice kada i kako predstaviti pjesme, kako koncipirati koncerte ili kakav vizual želimo postići.
Moj glazbeni identitet je prilično šaren. Nikada nisam pripadala samo jednoj ladici – volim klasiku, u kojoj sam se školovala, ali i elektroniku, gdje često nastupam kao saksofonistica uz DJ-e, kao i pop-rock koji najčešće stvaram.
Koliko ti je važno eksperimentirati i izlaziti iz vlastite zone komfora u glazbi?
Radim kao profesorica glazbene kulture u Američkoj međunarodnoj školi u Zagrebu i stalno govorim svojim učenicima koliko je važno izaći iz zone komfora, istraživati i eksperimentirati. To nastojim primjenjivati i na sebi.
Cijeli život učim i, naravno, puno puta sam pogriješila, ali sam kroz te padove i rasla. Obožavam eksperimentirati – i u autorskoj glazbi i na nastupima, gdje često radim posebne aranžmane i isprobavam nešto novo.
Suradnje i glazbena scena
Suradnje su važan dio tvoje karijere – što tražiš u ljudima s kojima radiš i što te najviše može „kliknuti“ u kreativnom procesu?
Imala sam veliku čast surađivati s legendama naše scene poput Zabranjenog Pušenja, Crvene jabuke, Bebeka, Belana, Doris, Divljih jagoda, Matije Dedića i mnogih drugih. Svaka od tih prilika mi puno znači – od live TV emisija do nastupa u Areni.
Ipak, najvažnija mi je atmosfera – da ima kreativnosti, smijeha i otvorenosti. Kada postoji iskrenost, tada se dogodi i prava kemija.
Kako danas, iz tvoje perspektive, izgleda graditi glazbenu karijeru na domaćoj sceni? Što je najteže, a što te najviše gura naprijed?
Danas je jako lako biti “sam svoj majstor” zahvaljujući dostupnim alatima, programima i AI-ju, ali to je ujedno i svojevrsno prokletstvo jer postoji prezasićenost sadržajem.
Osobno ne razmišljam o instant slavi. Cijeli život sam u glazbi i svakodnevno radim, pokušavajući ostati iskrena prema sebi. Najteže je ostati kreativan u svijetu koji je brz i često vođen novcem, ali me naprijed gura upravo ta potreba da radim najbolje što mogu, korak po korak.
Koliko je u današnje vrijeme važno konstantno ulagati u sebe – ne samo financijski, nego i mentalno i kreativno?
Ulaganje u sebe je izuzetno važno na svim razinama, i to nije uvijek lako. Treba ostati prizemljen i spreman na poraze i teške trenutke, ali vjerujem da se dugoročno isplati.
Neki projekti možda nemaju veliku vidljivost, ali su meni osobno najdraži. Ta iskustva i uspomene nisu mjerljive brojkama.
Unutarnje borbe i identitet
Postoje li trenuci sumnje ili zasićenja i kako se nosiš s tim unutarnjim borbama između odustajanja i ustrajnosti?
Mislim da ne postoji umjetnik koji se ne susreće s takvim trenucima. Meni se, primjerice, prošlo ljeto dogodilo zasićenje stvaranjem pa sam se više posvetila nastupima i napravila odmak od studija.
To je normalno. Ne odustajem od svakodnevnog rada na instrumentu i nastupima, ali si dajem slobodu da ne forsiram kreativni proces kada osjetim da treba pauza.
Tvoji nastupi često se opisuju kao energični i autentični – koliko se razlikuje Lana na pozornici od Lane privatno?
Na pozornici imam nekoliko lica, ali najizraženije je ono kada sviram saksofon – to publika uvijek zapamti. Ta energija je dio mene, ali ne izlazi uvijek na površinu.
Sejo me jednom opisao kao Island – vatra i led. Što više razmišljam o tome, sve više shvaćam koliko je to točno.
Koncert i publika
Što publika može očekivati na koncertu 22. travnja u klubu Kontesa – hoće li to biti presjek dosadašnjeg rada ili ideš u nekom novom smjeru?
Pripremamo nešto zaista posebno i jedva čekam to podijeliti s publikom. Koncert nosi naziv “Gasi ekrane, pali maštu” i inspiriran je ženskim autoricama i izvođačicama.
Nastupit ću uz svoj trio (Tea Mišković i Ivan Puž) te uz gudački kvartet. Bit će intimno i akustično, ali uz niz malih iznenađenja. Izvodit ćemo autorske pjesme, svjetske hitove u posebnim aranžmanima i poneku francusku šansonu.
Koliko ti je važan direktan kontakt s publikom i koliko ti on pomaže u daljnjem stvaranju?
Kontakt s publikom mi je izuzetno važan i to je dio koji najviše volim. Upravo mi ta energija daje inspiraciju za nove ideje i projekte.
Imaš li osjećaj da publika danas sluša glazbu drugačije nego prije nekoliko godina?
Mislim da starije generacije i dalje slušaju glazbu uz koju su odrasle, dok mlađe imaju svoj tempo i način konzumacije.
Nestala je ona čar iščekivanja albuma i pažljivog preslušavanja. Danas smo sretni ako netko posluša više od minute pjesme. Društvene mreže imaju ogroman utjecaj – ako nisi tamo, kao da se nije ni dogodilo.
Osobni razvoj i pogled unaprijed
Što si u posljednjih nekoliko godina naučila o sebi kroz glazbu i rad na projektima?
Naučila sam biti strpljivija, manje opterećena tuđim mišljenjima i općenito opuštenija u pristupu radu. Danas sam zrelija i sigurnija u ono što radim.
Kada pogledaš unatrag, što bi poručila sebi s početka karijere?
Počni ranije sa saksofonom i autorskim radom, uživaj više u procesu i nemoj se uspoređivati s drugima. Svoja si – i ostani svoja.
Koliko ti je važno ostati dosljedna sebi u industriji koja često traži brze i površne rezultate?
To mi je izuzetno važno. Upravo zato biram možda teži, ali iskreniji put. Tko zna – možda sve ostvarim do osamdesete.
Na čemu trenutno radiš i što možemo očekivati u nastavku godine?
Radimo na novim pjesmama u studiju i intenzivno pripremamo koncert u Kontesi. Ovim putem pozivam sve da dođu i uživaju.
Uz to, pripremam i Rock Band Festival s učenicima u školi – i moram reći da rasturaju!