Nakon što je dio Rock&Off turneje ostavio iza sebe, Maali nastavlja graditi svoj glazbeni put bez velikih parola i zacrtanih prekretnica, ali s puno znatiželje prema vlastitim pjesmama i načinu na koji one žive na pozornici. Uoči nastupa na SHIP Showcase Festivalu razgovarali smo s njim o iskustvu mini turneje, razlikama između studija i koncertnog izvođenja, utjecajima kojima se uvijek vraća te novim pjesmama koje nastaju njegovim, kako sam kaže, uobičajeno sporim tempom. Dotaknuli smo se i odnosa prema kritikama i publici, mogućih budućih suradnji te saznali što mu je solo karijera zasad najkonkretnije donijela – sijede u kosi.
Dio Rock&Off turneje je iza tebe. Kakva iskustva nosiš sa sobom nakon koncerata?
S obzirom da je ovo za mene prva (mini) turneja u životu, drago mi je bilo vidjeti kako je to svirati svoje pjesme više puta sa kratkim razmakom. To mi daje dobar uvid u to kako ih mogu drugačije svirati i pjevati što mi čini njihovo izvođenje puno opuštenijim. Ne znam je li tako svima, ali ja obrade često izvodim opušteno i s jednom dozom radoznalosti, dok svojim pjesmama pristupam s dozom opreza i preciznosti. Ovo je dobar način da se od toga odmaknem.
Jesi li tijekom turneje mijenjao set-listu ili način na koji izvodiš pjesme ovisi o publici?
Nisam puno mijenjao setlistu jer nažalost zasad još nemamo toliko pjesama da si možemo dopustiti puno kreativnosti u sastavljanju setliste, ali neke prilagodbe uvijek postoje. Različita trajanja koncerata ipak dopuštaju malo manevarskog prostora i lijepo je tražiti način kako za određeni ugođaj prostora setlistu optimizirati za užitak publike, ali i nas koji izvodimo.
Tvoja glazba spaja kantautorski izričaj s bogatim aranžmanima. Koliko se pjesme mijenjaju kada ih iz studija preneseš na pozornicu?
Mislim da svi mi koji nastupamo u bendu imamo jednu prilagodljivost i sklonost obraćanju pažnje jedni na druge. Zbog toga izvođenje ovih pjesama u različitim formacijama donosi promjene kojima se iznova treba prilagoditi što čini nastupe zanimljivijim i drugačijim. Barem je meni tako, nadam se da mi ‘subenđani’ ne zamjeraju što smo nekad na rubu stolice.
SHIP Showcase Festival okuplja publiku, promotore i booking agente iz cijele Europe. Gledaš li na taj nastup kao na novu stepenicu u karijeri?
Jako mi je drago konačno biti dio SHIP lineupa i jako se veselimo nastupu, ali se i trudim ostati hladne glave. Dat ćemo sve od sebe da publici bude gušt slušati i nama gušt svirati, a što to donese u karijeri ostaje za vidjeti.
Imaš iskustvo rada u različitim bendovima i projektima. Što ti je solo karijera omogućila da prije nisi mogao ostvariti?
Sijede u kosi.
Koliko na tvoje stvaranje utječu izvođači koje slušaš i možeš li danas izdvojiti nekoliko albuma kojima se uvijek vraćaš?
Negdje sam čuo “Ako netko radi glazbu kakva ti se sviđa, pusti njega da to radi” i trudim se toga držati, ali ponekad se vratim nekim albumima i sam čujem kako su utjecali na moje pisanje, a da toga nisam bio ni svjestan. Neki od mojih favorita su: “Bon Iver, Bon Iver” – Bon Iver, “One Man Dog” – James Taylor, “Absolutely!” – Dijon, “Hours Were the Birds” – Adrianne Lenker, “Mil Coisas Invisiveis” – Tim Bernardes, “Chega de Saudade” – Joao Gilberto. Mogao bih nastaviti u nedogled, ali bolje da stanem.
Jesi li već počeo raditi na novim pjesmama ili još uvijek živiš svoj prvi album?
Jesam, ali u svom uobičajenom sporom tempu. Moram priznati da još uvijek tražim kako balansirati karijeru s ostalim stvarima u životu, uključujući kreativni rad. Uglavnom, drugi album se očekuje kad i koncert Valentina Boškovića na Vidovoj gori.
Koliko su ti važne reakcije publike u odnosu na kritike glazbenih novinara?
Lijepo je dobiti dobru kritiku, ali mi je puno draže kada shvatim da se netko stvarno povezao sa mojim pjesmama.
Imaš li glazbeni cilj koji još nisi ostvario, festival, suradnju ili možda europsku turneju?
Definitivno bih volio odraditi neku turneju ili festival, ali nemam tendenciju gledati na stvari kroz ciljeve. Ako baš moram izdvojiti neki cilj, to bi bio da napišem još koju pjesmu. Svaki put kada prođe neko vrijeme nakon što sam napisao zadnju pjesmu počnem misliti da je to posljednja koju ću ikada napisati i da me vještina pisanja napustila. S obzirom da sam sada u toj fazi cilj mi je nešto napisati i ovim putem pozivam pjesme da se vrate kući.
Kada bi mogao okupiti “dream team” za neku buduću suradnju, koga bi pozvao?
Ljude s kojima već sviram.
Ako publika sa SHIP-a zapamti samo jednu stvar o Maalom, što bi volio da to bude?
Da nisam baš toliko mali.
