Marc Almond u dobroj formi – Non-stop Cabaret

Britanska glazbena ikona i nekadašnji frontman legendarnog synth-pop dua Soft Cell, Marc Almond, održao je u petak, 6. ožujka 2026. godine, svoj dugo iščekivani drugi koncert u Zagrebu. Povratak nakon skoro 11 godina privukao je solidan broj eighties nostalgičara. Tvornica je bila taman popunjena.

Prema dostupnim podacima, zadnji koncert prije ovoga, održao je prije nekih mjesec dana u Dubaiju. Pretpostavljam da, u vrijeme dok je odlazio, nije mogao ni pretpostaviti kako već kroz koji tjedan zrakoplovi više neće letjeti tim područjem. Klimava vremena donose varijete u našu stvarnost.

Cabaret i camp je ono što Marc Almonda najviše uveseljava. Drama, teatralnost i pretjerivanje. Čak i prenemaganje. Nikada nije bilo jasno koliko taj glas dio njegovih stvarnih mogućnosti ili se samo afektira do ibera. Ipak vremešni Almond i dan danas štanca nove pjesme i neumorno radi. Prije par dana je objavio novi mini album „Salambo“. Doduše tek u digitalnom obliku. A kroz koji mjesec kreće na američku turneju s Human League u njihovoj zajedničkoj The Human League Generations Tour. Za čovjeka koji će u srpnju navršiti 70, svaka čast!

I na tvorničkoj pozornici, Almod je bio iznimno raspoložen, razgovorljiv i uživljen. Podršku mu je pružalo sedam glazbenika i sve je odisalo pravom koncertnom atmosferom. Neki će zamjeriti da je izostao onaj synht-pop moment i biti će u pravu. Klavijature su bile dosta marginalne, a u prvom planu smo doživjeli muzikante s organskim zvucima gitare i bubnjeva. Ipak, oni među nama koji su bili na tom premijernom koncertnom nastupu Marca Almonda u Zagrebu, tvrde da je sinoć bilo bolje nego tada na tom korporativnom domjenku.

Marc Almond u Tvornici kulture, foto: Dragutin Andrić

Taman malo iz devetke, Marc Almond sa svojom frizuricom ministranta iz „Ime ruže“ i lelujavim glasom opereta-wannabe pjevača, uvodi nas u svoj svijet pjesmom „Adored and Explored“ s albuma „Fantastic Star“ iz sredine devedesetih. S tog albuma nam je izveo čak tri pjesme. Kako se taj dio karijere nakon Soft Cella nekako nije primio u našim krajevima, dugo je trebalo da se publika opusti i počne uživati u stvarima koje možda više poznaje. Ukočenosti publike svakako nije odmoglo niti to što je izostao gore spomenuti synht-pop element, ali niti što većina publike već odavno nije za razbacivanje i plesanje, već više za decentno đuskanje. Stare kosti.

Čak je i najiščekivanija stvar „Tainted Love“, sinoć više ličila na original Glorije Jones nego na najpoznatiju izvedbu Soft Cell. Mogli bi još jamrati da smo ostali zakinuti za „Seks Dwarf“ ili za barem koju pjesmu s recentnog albuma Soft Cell, „Happiness not included“, ali kajjetuje. Prošle godine smo se oprostili od Dave Balla, i Marc mu je uputio par lijepih riječi, ali trenutno su neke posve druge vibracije u zraku. Oko bisa su nam ponuđene čak dvije stvari od T-Rexa. Znamo da su T. Rex i Jacques Brel bitno utjecali na glazbeni ukus Marca Almonda, pa smo shodno tome počašćeni s njihovim coverima. Ok, on često voli izvoditi tuđe pjesme koje mu se sviđaju. Nije to nešto novo. I ovaj koncert je obilovao coverima. To je ok, jer je na neki način obilježilo generacije koje ga i dalje vole.

Kroz odavanje počasti svojim idolima večer je zatvorena u rasplesanom i euforičnom tonu. I stilu. Još jednom smo se uvjerili u status Marca Almonda kao jedinstvene i neponovljive figure britanske glazbene scene.

Reflektori su se ugasili i opet smo imali dojam da čim smo rekli „Hello!“, ubrzo smo mahnuli za „Goodbye“. Sreća je što smo u bogatoj koncertnoj godini. O ovoj godini će se pričati.

Setlista

Adored and Explored

The Stars We Are

A Lover Spurned

Beautiful Brutal Thing

My Hand Over My Heart

Chaos

The Idol

Gone With The Wind (Is My Love)

Zipped Black Leather Jacket

Black Heart (Marc and the Mambas song)

Something’s Gotten Hold of My Heart (Gene Pitney cover)