Jeftino pivo, lijepe žene i festival koji se održava na dvorištu destilerije šljivovice… dobrodošli u Češku! Ili drugim riječima, to je Masters Of Rock. Festival se već nekoliko godina održava u gradić Vizovice na jugozapadu Češe te nudi ugodnu dobrodošlicu ljubiteljima teško metalne glabe. Festivalsko područje pokriva glavnu i malu pozornicu, a tu se nalaze i razne štandovi s „metal opremom“. Karta četverodnevnog festivala iznosi samo 55€, što ga svrstava u najjeftinije festivale u Europi. Ako pogledamo da za to dobijemo svjetski poznate bendove i odličnu festivalsku atmosferu, to je to!
Četvrtak
Prvi dan koncerta u četvrtak su otvorili domaćini Fleret, slijedili su ih Slovaci Konflikt, a zatim su na red došli piratski metalci iz Škotske Alestorm. U popodnevnim satima, kada se pred pozornicom počela skupljati metal družina na glavnoj su pozornici nastupili Virgin Steele. Američki power/symphonic metalci, koje vodi karizmatični David DeFeis, ovog se puta nisu baš iskazali na pozornici, glavni uzrok toga bila je prije svega slabo složena zvučna slika. Odnosi između instrumenata i vokala bili su loše usklađeni, naime, naprijed su se jedva razabirale riječi koje su dolazile iz DeFeisovih usta. Nakon njih su nastupili Bonfire.
Legende njemačkog hard rocka iz osamdesetih, danas ne viđamo više na svakom uglu. Bonfire su na početku ove godine objavili svoj 12. studijski album naslova Branded sa kojeg smo čuli i pjesmu Just Follow The Rainbow. Bend djeluje u postavi Claus Lessmann (vokal) i Hans Ziller (gitara) praktički od početka. Njihov put slave krenuo je uzlaznom putanjom sredinom osamdesetih kada su objavili album Don’t Touch The Liight, a ovog su puta u Vizovicama dokazali da ih se nikako još nisu za otpisati. Njihov je nastup bio pravi melem nakon lošeg nastupa Virgin Steela prije njih. Bonfire su počeli polako, s rezervom, kao stara mašina koja se najprije mora dobro zagrijati. Prvih nekoliko pjesama izveli su rervirano, a zatim su krenuli i počeli drmati u svom stilu. Pjesme kao što su Tony’s Rulette, Hot To Rock, Bang The Door Down, Under Blue Skies, Give It A Try, Daiamonds In The Rough,… protresle su kasno poslijepodne Vizovica. Za kraj su ostavili i na pola akustičnu You Make Me Feel i Sword And Stone, koje u orginalu izvodi Kiss.
Nakon Bonfire prvi da su nastupili i Amorphis, Finntroll, Eluveitie, zvijezde prve večeri Hamerfall, a zaključili su ga Portugalci Moonspell.
Petak
Zvijezde druge večeri, odnosno možemo reći zvijezde cijelog festivala bili su legende njujorškog heavy metala Twisted Sister. Koncertno događanje na glavnoj je pozornici u petak počelo već u jedanaest prije popodne nastupom domaćih Nil i Tleskač. Tijekom dana na pozornici su bile grupe Konflikt, Mercenary, Varg, Silent Stream of Godles Elegy, Sirenia i madžarski Ektomorf. Rhapsody of Fire, talijanski simfonični metalci prije mjesec dana su objavili novi studijski album imena From Chaos To Eternity. Na žalost, ovaj put u Vizovicama nisu predstavili niti jednu pjesmu s novog albuma. Njihov repertoar temeljio se na prošlim albumima. Nastup je odrađen tako kako se i priliči glazbenicima njihova kova. Brzi gitarski rifovi s ekstremnim solažama potpomognuti dodatnim šusom na bubnjevima. Nakon Talijana pozornicu su zauzeli Twisted Sister.
Bend tipa Twisted Sister danas se ne viđa često. Sisteri su prije par godina odlučili da će prestati s turnejama i da će odabrati samo one koncerte koji im se svide. Zbog toga ih fanovi na svakom njihovom koncertu iščekuju s nestrpljenjem, a ni ovog puta nije bilo drukčije. Nakon duge tonske probe nad pozornicom se nadvila tama i počeo je uvod It’s A Long Way To The Top (If You Wanna Rock N’ Roll), a zatim su krenuli u punoj brzini s What You Don’t Know (Sure Can Hurt You). Publika je jednostavno poludila već na uvodnom riffu, kod takvog performansa jednostavno ne možeš ostati hladnokrvan. Twisted Sister su na pozornicu došli u standardnoj postavi Dee Snider (vokal), Jay Jay French (gitara), Eddie Ojeda (gitara), Mark Mendoza (bas) i A.J. Pero (bubnjevi). Za ekspolozivan početak repertoaru su dodali i The Kids Are Back i Stay Hungry. Bend je prije dvije godine odlučio da na pozornici neće nastupati našminkani. Iako i bez toga ne izgledaju puno drukčije, manje šminke i bez Sniderovog rozog kostima. Nakon više od trideset godina rock ‘n’ rolla još uvijek zvuče jednako i udarnički. You Can’t Stop Rock N Roll i We’re Not Gonna Take It doveli su njihov nastup do vrhunca. A dodatno ga je potkrijepio i French svojim obraćanjem publici, kada se zahvalio svim fanovima i ljudima koji podupiru dobri stari rock ‘n’ roll. Ove će godine Twisted Sister održati petnaest koncerata diljem svijeta, a jedan od njih je i ovaj održan u Vizovicama. Svoj su set Twisted Sister zaključili sa Burn In Hell i I Wanna Rock. Nakon gromoglasnog aplauza na pozornicu su se vratili s Come Out And Play i S.M F.
Nakon Twisted Sister na pozornicu su stali Airbourne. Australci rastu iz godine u godinu si grade renome. Njohov je izbor ovog puta obuhvaćao 12 pjesama sa oba albuma Runnin’ Wild i No Guts. No Glory. Kao što smo navikli kod Airbourna posjećujući njihove prijašnje koncerte, ni ovaj nije bio puno drugačiji. Set nabijen energijom AC/DC-ja i Rose Tatto, kojem dodamo i dodatan šus na bubnjevima upalio je i ovog puta. Počeli su uobičajeno za turneju No Guts. No Glory s uvodnom pjesmom Terminatora, a zatim Raise The Flag. Sistem, na koji smo navikli kod grupa na sličnim rock n roll nastupima, uvijek isti koncert koji uvijek pali! Uz uvodnu pjesmu s novog su albuma odsvirali i Born To Kill, Blonde, Bad And Beautiful, Chewin’ The Fat, Bottom of The Well i No Way But The Hard Way. Joel O’Keeffe na gitari i vokalu ovog je puta bio malo suzdržan u kontaktu s publikom. Unatoč komunikaciji koju je odradio vidjelo se da to radi prilično rutinski, po navici. Naravno nije izostao njegov podvig penjanja po pozornici. I ovog se puta za vrijeme Girls In Black popeo na vrh pozornice i od tamo raspalio svoju solažu. Airbourni su ovog puta svirali bez bisa, ustvari su izostavili klišejizirano napuštanje pozornice i na kraju seta odsvirali još Too Much, Too Young, To Fast i Runnin’ Wild, pozdravili fanove te napustili pozornicu.
Subota
Treći dan festivala bio je najopsežniji, na pozornici se izredalo trinaest bendova. Događanja na pozornici počela su već u 9:30. Otvorili su ga domaćini kao i prethodnih dana. Pozornicu su prvi isprobali Crash Road, za njima Jiri Schmitzer, a nakon njih su nared došli norveški hard rockeri Audrey Horne te austrijski power metalci Visions Of Atlantis.
Maraton velikih u subotu je otvorio Ross The Boss. Već je po imenu jasno da se pred pozornicom okupila horda naj “true“ metalaca, kako se nazivaju fanovi Manowara. Ross The Boss je, ukratko, bend koji vodi Ross The Boss originalni gitarsit benda Manowar u kojem je djelovao od 1980. Do 1988. Bend uz Rossa čine Patrick Fuchs, vokal, Carsten Kettering na basu i Matze Mayer na bubnjevima. U svojoj diskografiji bend ima za sada dva studijska albuma New Metal Leader i Hailstorm, a repertoar im još uvijek dobrim dijelom čine pjesme Manowara.
Nakon Ross The Boss na red je došao Victor Smolski. Viktor, inače gitarsit njemačkih heavy metalaca Rage ovog je puta na pozornici ostao sam u društvu svoje gitare i pojačala. Njegov je nastup trajao samo pola sata no u tom je vremenu pokazao svoju virtuoznost na gitari. U svom stilskom sviranju predstavio je melodične riffove, koji su se brzim prijelazima preljevali u iznimne solaže. Oduševio je svu publiku pred pozornicom, svi smo samo stajali i gledali otvorenih usta. Njegovih trideset minuta prošlo je u treptaju oka. Dok je Victor izvodio svoje vragolije, tehničari su već počeli pripre za nastup nekadašnjeg prvog vokala Accepta., Uda. Udo je na festivalu bio prava poslastica. 75 minuta koliko je imao na raspolaganju iskoristio je do posljednje sekunde. Petorka koja je na pozornicu došla nešto prije pola deset navečer nedavno je objavila novi album Rev-Raptor koji i predstavljaju na turneji. Nastup su počeli udarno s The Bogeyman, Dominator i Thunderball. Udo se na početku žalio na uskađenost zvuka na pozornici, koja je stvarala probleme cijelom festivalu od prvog dana, no unatoč tome ovog se puta pred pozornicom čulo bez problema. Bend uživo zvuči puno žešče nego na albumu, to se posebice došlo do izražaja kod pjesme Leatherhead Set njegova repertoara činile su redom pjesme sa novog albuma, ako isključimo Animal House, no Udo naravno nije mogao bez Accepta od kojih smo čuli sve najveće hitove. Metal Heart, Midnight Mover, Princess of The Dawn , I’m A Rebel i Balls To The Wall s kojom je i zaključio nastup.
Nakon Uda na pozornicu su došli headlineri večeri. Guano Apes su stilom i pjesmama nekako odstupali od ostalih nastupajućih. Apesi su se nakon nekoliko godina zatišja vratili na pozornice i ove nam godine servirali novi album Bel Air, koji je zvukom drukčiji od prva tri. Nakon okupljanja 2009. prošle su godine prvi put krenuli na opsežniju turneju. U Vizovicama su otvorili s Quietliy i odmah nastavili s Oh What A Night sa novog albuma, s kojeg su odsvirali ukupno šest pjesama. Sandrin vokal u živo nije tako uvjerljiv i jak kao na albumima, a to se posebice čuje na starim hitovima kao što su You Can’t Stop Me, Open Your Eyes,… Na trenutke mi se činilo kao da uživa na pozornici ali joj se ne da pjevati, hodala je gore dole po pozornici kao da je na probi. Nove laganije pjesme bolje joj leže i puno ih je bolje otpjevala. Od novog su materijala uz Oh What A Night predstavili i Sunday Lover, All I Wanna Do, When the Ships Arrive, Fanman i This Time. Naravno, nisu ispustili ni staru diskografiju koja je uz ostale obuhvatila Pretty And Scarlet, No Speach, Sing That Song,… Službeni dio zaključili su obradom grupe Alphaville Big In Japan, za kraj su se na pozornicu vratili s još dvije pjesme. Prva je bila instrumental Plastic Mouth, a za grand finale ostavili su Lords of The Boards.
Nedjelja
Zadnji dan festivala počeo je kao i prethodni dan u pola deset prije podne nastupom domaćih bendova Dymytry i Torr. Slijedile su grupe Steelwing, Alkehol, Evile, Arkona, Delain i OOMPH!
Zadnji su dan od velikih su počeli tresti američki trasheri Overkill. Overkill su se na pozornicu popeli u sedam i odmah na početku protresli češku publiku. Bend čine Bobby Ellsworth, vokal, Dave Linsk na gitari, Derek Tailer na drugoj gitari, D.D. Verni na basu i Ron Lipnicki na bubnjevima. Teški trasheri odmah su napravili veliki mosh pit na lijevoj strani pozornice. Natup su otvorili s The Green and Black i Rotten to the Core, a još su više ubrzali ritam s Wrecking Crew. D.D. je na pozornicu došao toliko pijan da je na početku imao prilično problema s ravnotežom. Atmosfera u publici cijelo je vrijeme bila na vrhuncu, Overkill ni na sekundu nisu dali publici do zraka. Svoj su program nastavili s Hello From The Gutter, Hammerhead i Bring Me the Night. U drugom su dijelu slijedile Ironbound, In Union We Stand, Give a Little, Skullkrusher i Elimination. Za kraj su odsvirali još Old School s predzadnjeg albuma ReliXIV. A nakon toga su nam dali par minuta da dođemo do zraka. Vratili su se sa Fuck You u koju su ukomponirali Dirty Deeds Done Dirt Cheap.
Kao zadnji headlineri na festivalu su nastupili Helloween. Njemci su prilično popularni u Češkoj, na koncertu su im dodijelili zlatnu ploču za prodaju albuma 7 Sinners u Češkoj. Helloween su nakon duge tonske probe, koja je zapela kod njihovih gigantskih bubnjeva, nastupili uz zakašnjenje. Svoj su nastup otvorili sa Are You Metal? Nekoliko je minuta trebalo da se utvrdi o kojoj je pjesmi uopće riječ, u prvim se redovima čulo samo nabijanje bubnjeva. Nakon uvodne pjesme slijedile su Eagle Fly Free i March of Time, a zatim je na red došao gitarski solo Sasche Gerstnerja, koji se prelio u Where the Sinners Go. Nakon njega slijedio je bubnjarski solo Daniela Löbla koji je pokazao sve svoje zanje na ogromnim bubnjevima. Steel Tormentor, World of Fantasy i I’m Alive bile su sljedeće na popisu, a nakon toga su odsvirali sklop od tri pjesme. Svaku sa jednog od tri albuma Keeper of the Seven Keys. Bile su to Keeper of the Seven Keys, The King for a 1000 Years i Halloween. Kako sve tri pjesme zajedno traju skoro 45 minuta, odlučili su ih skratiti te su odsvirali samo najvažnije dijelove pjesama. Za kraj su odsvirali Future World koju su močno razvukli i sudjelovanjem i pjevanjem publike, koja ih je na kraju uporno prizvala natrag. U dodatku su najprije odsvirali Dr. Stein, a zatim su ih organizatori na pozornici iznenadili dodijelom zlatne ploče. Na kraju smo čuli i razvučeni I Want Out. Sam koncert bio je na mjestu, super atmosfera, ali prema kraju je bilo previše odugovlačenja sa sudjelovanjem publike, za to su vrijeme mogli odsvirati još pjesmu ili dvije više.
Češki festival iznenadio je ponudom i gostoljubivošću koje smo doživjeli u sva četiri dana. Na kraju svega mogu još samo reći… vidmo se sljedeće godine!