Matija Cvek u Tvornici

Matija Cvek u Tvornici na prvom od tri rasprodana koncerta potvrdio – Cvek ne staje, već raste.

Nisam prvi put bio na koncertu Matije Cveka i znao sam što mogu očekivati – vrhunski glas, emotivnu izvedbu, besprijekornu glazbenu pratnju. Ipak, sinoć me ponovno uspio ugodno iznenaditi. Prvim od tri uzastopna nastupa u rasprodanoj Tvornici kulture, Matija je još jednom pokazao zašto je jedno od najvažnijih imena nove generacije hrvatske glazbe – i kako pop/funk može zvučati svjetski, a opet iskreno i domaće.

Koncert je otvorio u visokom tempu uz Moje + Ne moram ni ja, a publika je odmah “ušla u štos” – od partera do galerije, svi su pjevali, plesali, nosili atmosferu. “Znat će kralj”, “Plaža”, “Nudim ti se” – nizali su se hitovi koji su publiku držali u ritmu bez predaha. Zvuk je bio odličan u cijeloj dvorani, a produkcija i rasvjeta atraktivne, iako – priznat ću – kao fotografu su mi ljubičasta i crvena znale zadavati glavobolje.

Gosti su dali dodatnu dimenziju večeri, no bilo je i promašaja u izboru pjesama. Lorena Bućan je izvela “Suze biserne” – kojoj, ruku na srce, nije mjesto u Matijinom repertoaru – no njihova zajednička obrada “Die With a Smile” bila je pun pogodak. Martin Kosovec je donio dozu retro štiha kroz “Maštariju” i Oliverove emocije u “Trag u beskraju”, dok je Eni Jurišić briljirala – solo u “Kreni dalje”, a zatim i s Cvekom u velikom hitu “Trebaš li me”, koji je publika dočekala euforično i otpjevala u glas.

Setlista je bila bogata i dinamična, iako bih preskočio još neke pjesme, poput “Zar je ljubav spala na to” i “Pola sunca” – jednostavno po meni nisu na Matijinoj razini, i vjerujem da može (i mora) iznad toga. Ranije je znao uključiti u setlistu pokojeg Dinu Dvornika, no to je nestalo. Šteta. Ako je već trebalo ubaciti koji “cover” onda je moj glas uvijek za Dinu. No, zato je briljirao u trenucima koji ga najviše definiraju: “Visine”, “Ptice”, “Praviš me ludim“, “Drama“i posebno “Nudim ti se” i “Kraj Save”, obje nježne i iskrene moji mali dragulji večeri.

I taman kad smo pomislili da je to kraj – Lelek su, iako najavljene za nedjelju, stigle kao gošće iznenađenja u zadnjem trenutku i zajedno s Matijom premijerno uživo izvele “Pristajem” (misim da je Matija prokomentirao nešto u stilu “sad ćemo isprobati nešto”). Maestralno, fantastičan završetak, s mjerom i emocijom.

Matija je između pjesama komunicirao s publikom, prepoznavao poznata lica, govorio o bliskosti prostora i želji da jednog dana nastupi i u većem prostoru – ali bez gubitka tog kontakta s publikom. I to je ono što nosim sa sobom iz Tvornice – osjećaj da prisustvujem koncertu izvođača koji ne samo da je spreman za više, nego i zaslužuje više. Cvek i njegov bend Funkensteins funkcioniraju besprijekorno – vrhunski back vokali, moćna brass sekcija, gitarist koji razvaljuje, beatboxer, ritam sekcija… Uigran, razigran i “bombastičan” tim u punom smislu riječi.

I da, svakako bih išao opet. Najradije i danas i sutra – ali neka ostane među nama.