Nakon ljetnih pozornica i nastupa, nova etapa turneje donosi povratak u klupski prostor. U subotu, 26. rujna, zagrebački Garden Taproom bit će mjesto koncerta najavljenog kao intimniji „koncertni oproštaj od ljeta“, ali i početak novog koncertnog poglavlja. O tome što donosi novo koncertno ruho, kako je nastao balans pjesama koji bend trenutno posebno motivira te kakva se iznenađenja pripremaju za publiku, razgovarali smo s Petrom Beluhanom uoči zagrebačkog nastupa.
Kako ste? Kako Vam je prošlo ljeto? Radno, opuštajuće? Jeste li se uspjeli odmoriti i pobjeći u Laduč?
Hvala na pitanju, nisam loše. Zadnjih mjesec dana uživao sam relativno mirno ljeto, i Laduč je svakako pridonio tome. Da nema toliko obaveza, no prije svega toliko vrućine, vjerojatno bi bilo još bolje i duže bi boravio na selu. More ionako zaobilazim preko ljeta.
Pitam Vas to jer sam nedavno bila u Buckinghamskoj palači i u cijeloj toj raskoši najviše me očarala jedna Rubensova slika štale i seoskog imanja (Zima: unutrašnjost štale). Fascinantno je kako je taj barokni majstor unutrašnjost štale prikazao s toliko visoke estetike i dostojanstva. Vi ste također zagrebački esteta koji je prigrlio štalu i zemlju u Laduču.
Tražite li i Vi u toj ruralnoj tišini i prljanju ruku na zemlji novu estetiku za Mayales, ili Vam Laduč služi kao čisti filtar i bijeg od Vašeg urođenog glazbenog perfekcionizma?”
Ha, nisam siguran da zaslužujem tolike komplimenata. Hvala vam. Ponudili ste krasne asocijacije. Ima nešto u ponuđenim odgovorima. Znam, zvuči kao kliše, ali priroda i fizički rad na neku izvrnutu foru doista pomažu zadržati prizemnost, potaknu inspiraciju, nadahnuti i opustiti – i sve to svakako pomaže sagledavati stvari na bolji način. Obzirom na svijet u kojem danas živimo, uživati ovakav odmak doista je ljekovita privilegija. Koristim je koliko mogu.
Iza vas je izuzetno uspješno razdoblje u kojem je projekt Boutique Pop Vol. 1 osvojio publiku, kritiku i nagrade, a Vi ste jednom izjavili da ste s ovim projektom svjesno odlučili „disciplinirano igrati po pravilima diskografije“ (singlovi, spotovi, stalna prisutnost). Kako se nakon tri desetljeća karijere snalazite u tom brzom, modernom ritmu i osjećate li pritisak pred privođenje kraju drugog nastavka, albuma Vol. 2?
Mogao bih odgovoriti kroz dvije kartice teksta, ali ono bitno mogu svesti na par kratkih odgovora. Svakako da nekome tko dolazi iz “stare škole” gledanja na glazbu i showbizz ovaj tempo, i sustav vrijednosti, nije najprirodnije stanje. S druge strane, uživamo sjajan tim ljudi koji junački pomaže da sve to obavimo što bezbolnije i tečnije. Zbog njih je cijeli ovaj veliki pritisak, i cirkus, kudikamo podnošljiviji – i jako često zabavan.
Najnoviji singl „Jel’ te zove na ples“ postao je pravi soundtrack ovog ljeta, a donosi izrazito klupsku, plesnu i modernu urbanu energiju. Koliko je na taj svježi i ritmični smjer utjecao ulazak Romane Pavliša (Anna Moor) u bend i njezina vokalna energija?
Romana je definitivno inspiracija ove pjesme, baš kao što je bogom dani anđeo u našoj koncertnoj postavi. Njezina energija, vesela karma i talent, ovoj inkarnaciji benda donosi nemjerljivo veselje, i poticaj. Obzirom na njenu svestranost i talente, mogu samo reći – neka nam je što duže!
Kao i većini naših pjesama, i ‘Jel te zove na ples’ traži neko vrijeme da bi prokrčila put do svojeg mjesta u nekakvoj kolektivnoj percepciji. Želim reći kako ona, ali i druge pjesme s posljednjeg albuma, još uvijek rastu u eteru. Doduše, eter je zatrpan kao nikada u povijesti, i danas je doista teško dohvatiti do kritične količine publike – iako tehnologija stvara dojam da je nikada lakše. No mi smo jako sretni i zadovoljni kako su pjesme ispale, i jako ih volimo izvoditi uživo.
Jedna od najupečatljivijih i najslušanijih suradnji na albumu svakako je hit ‘Bilo je blizu’ koji ste snimili s Edom Maajkom. Pjesma počinje prilično duhovito – Edinim ‘promptom’ ChatGPT-ju da smisli pjesmu u stilu Mayalesa. Kako je zapravo došlo do te kemije između Edina britkog rap izričaja i Vaše prepoznatljive melankolične pop estetike i planirate li u budućnosti još ovakvih naizgled nespojivih, a zapravo genijalnih vokalnih spojeva?
Dobro ste opisali kemiju te suradnje. I nas je iznenadilo koliko je sve skupa sjajno “sjelo”. Ali to vam je prilično izvjesno kada radite s ultra talentiranim i jedinstvenim Edom Maajkom. On je takvu genijalnost u stanju ‘isporučiti’ u doslovno jednom terminu.
Uvijek kažem kako kontinuirano tražimo zanimljive vokalne suradnje, druženja i stvaranja s talentiranim ljudima sa scene. Ja se iskreno nadam da ćemo i u budućnosti imati sreće po tom pitanju.
Navršila su se tri desetljeća od kultne kompilacije Lagano, lagano koja je redefinirala domaću urbanu glazbu i u kojoj ste igrali ključnu ulogu. Danas, s distance od 30 godina i s hrpom nagrada u rukama, i dalje često ističete da Mayales sa svakim projektom kreće ispočetka, iz debitantske pozicije. Je li ta stalna potreba za dokazivanjem blagoslov koji Vas drži svježima ili prokletstvo umjetnika koji nikada ne miruje?
Dobro ste to postavili. Nisam siguran da se mogu jasno odrediti između dvije ponuđene teze. Štoviše, mislim da u našem slučaju istovremeno funkcionira i ‘blagoslov’ i ‘prokletstvo’. Mi smo jednostavno takvi, i sretan sam zbog toga. Za samu glazbu uvijek je dobro izlaziti iz zone komfora, izazivati sebe i publiku. Ali, u našem kreativnom procesu dosta stvari je zapravo neosviješteno, spontano, baš kao što to bude kada se zaigraš lego kockicama.
Pred vama je veliki zagrebački koncert u Garden Taproomu u subotu, 26. rujna. Najavili ste ga kao intimniji „koncertni oproštaj od ljeta“ i službeni početak nove faze turneje, Tour de Pop Vol. 2. Što se to u Vama i bendu prelomilo da u ponovno toliko strastveno i intenzivno prigrlite klupske pozornice i što publika u Gardenu može očekivati od tog vašeg „novog koncertnog ruha“?
Svaka je pozornica prilika da se predstaviš u najboljem izdanju, pokažeš novosti, iznenadiš, naučiš nešto, osvojiš koju dušu. Ako se nešto u našoj priči prelomilo onda je to prije svega prihvaćanja ovakvog pop konteksta, takve set liste i tako režirane izvedbe. Napravili smo sjajan balans pjesama koji odlično funkcionira u uživo. I to je ono što nas trenutno tako snažno motivira, i drži na okupu.
Držim se nekog našeg nepisanog običaja da ne otkrivamo previše detalja prije koncerta, ali naša publika zna da uvijek izađemo s nekim iznenađenjem. Mi generalno zaziremo od ponavljanja, pa tako i na koncertima. Vjerujem da će tako biti i u Gardenu, tim više što taj prostor, taj prekrasan vrt, zaista zove da se drugačije pripremiš za nastup.
