Nakon ljetne pauze, Akustika se vraća na pozornicu zagrebačke glazbene knjižare Rockmark. Nova, osma po redu sezona, započet će 3. listopada uz nastup skupine Mel Camino i promociju knjige, a otvorenje sezone povezano je s programom Velike rock eksplozije #10. Tom prigodom upitali smo dečke iz benda da nam sastave listu 7 presudnih albuma grupe. Koji su to albumi provjerite u nastavku.
Zlatko Majsec – frontmen
1. Pink Floyd – “Division Bell” (1994.)
Znam da ima i mnoštvo toga drugog genijalnog u njihovom opusu, ali taj mi je album prvi došao pod uši, pa sam uz njega posebno vezan – savršen album za spontanu levitaciju.
2. Azra – “Ravno do dna” (1982.)
Kad sam još ko klinac šlušao Štulića uvijek sam imao onaj feeling: “Jebote, kak ovo nadmašit?!” Isti feel sam imao i slušajući Balaševića btw
3. Tame Impala – “Lonerism” (2012.)
Moderna psihodelija – ko kombinacija Floyda, Zeppelina i Beatlesa – užitak slušanja zajamčen
Zoran Smoljanović – bubnjar Mel Camina
4. AC/DC – “Dirty Deeds Done Dirt Cheap” (1976.)
Moj number 1 album – u moru najdražih albuma ovaj prednjači jer je prvi – bratova ploča i moje mlado radoznalo uho rezultiralo je na kraju životnim pravcem i nečim puno većim od muzike same
Viktor Grabar – gitarist
5. U2 – “Achtung Baby” (1991.)
Kombinacija alternativnog rocka, industriala i elektronike. Prljavi zvuk gitara u magli efekata, ali na trenutke toliko melodičan da savršeno leži u kombinaciji najmračnijih tekstova koje je Bono ikad napisao. Jedan od producenata albuma je bio Brian Eno, koji je zapravo imao zadatak doći u studio i izbrisati sve što je “zvučalo kao U2”.
Tomislav Tonković – gitara
6. The Beatles – “Abbey Road” (1969.)
Iako mi je od malih nogu uvijek bio fora cover albuma, tatinu ploču sam si pustio tek pred par godina i ostao zapanjen. Sviđa mi se što je cio album kao nekakvo putovanje puno različitih atmosfera i stilova. Ovaj mi je album najdraži jer jako volim i cijenim Bitlse, sadrži jedne od najdražih mi njihovih pjesama…i još je izdan na datum kad mi je i rođendan – what’s not to like 🙂
Vid Križanić – basist
7. Zabranjeno pušenje – “Dok čekaš sabah sa šejtanom” (1985.)
Po meni najbolji album Zabranjenog Pušenja, a također ga smatram i jednim od ponajboljih ex-Yu albuma općenito. New Primitives se izlaskom ovog albuma počeo ubrzano širiti kao novi, alternativni i energični žanr. Svaka pjesma je priča za sebe, a obzirom da i Mel Camino ima dosta pjesama koje su doživljaji i ostvrti na stvarne životne situacije i dogodovštine članova benda, može se povući paralela između dva benda.
