Duge crvene linije, dimoliki potoci, ljubomorni špijuni s telefonima umjesto očiju, hodajući građanski ratovi, vojske ženske duše, suicidalne mašine, kapi kiše u tehnikoloru, božice na auto-putu, smiješne ptice koje nikad ne slijeću, sunce isprano u delti… Bez obzira na smisao, na logiku ili ikakvo razumijevanje povezivanja ovih riječi u bilo kakve cjeline, one ipak imaju svoj savršeni soundtrack. Naime, nakon prve dezintegracije Mercury Rev i odlaska inventivnog, ali nestabilnog frontmana Davida Bakera, Jonathan Donahue preuzeo je autorsko uzde benda koji je uvijek nered stavljao ispred reda i snimio svoj najdraži album koji je doživio neuspjeh. “See You on the Other Side” i njegova slabogoreća komercijalna zvijezda utrli su tako, i ne znajući, put nasljednicama s onu stranu americane, pjesmama dezerterskim u odnosu na vrijeme i u odnosu na diskografsku logiku. Snimivši album za svoju dušu, lišen ikakvih komercijalnih pretenzija, očekivanu logičnu točku na epilog priče o jednom neobičnom bendu, Donahue i preostalo društvo povezali su sve ono iz prve rečenice u glazbenu cjelinu i snimili jedan od najboljih američkih albuma devedesetih. Novu američku klasiku.
“Deserter’s Songs” je instantno postao najhvaljeniji i najomiljeniji album benda kojem je, po izvornoj zamisli, trebao označiti kraj. Tim iznenadnim obratom ne samo što sam se napokon i ja upoznao s radom benda koji će mi postati jedan od najdražih, već je utrt i put Mercury Rev nakon Mercury Rev. Najljepši božićni album koji uopće ne govori o Božiću, note Briana Wilsona iznova rođenog u postmodernističkoj eri, kajdanka-žurnal usvajanja lekcija iz bezvremenosti, sjecište alternativnog i univerzalno lijepog… Sve to opisuje “Deserter’s Songs”, a opet nedovoljno da riječima stvori autentičnu sliku o albumu koji je označio vrhunac nove americane bez da joj je službeno pripadao.
Američka nezavisna scena bujala je inventivnim imenima koja nisu skrivala svoje naklone nacionalnoj glazbenoj tradiciji: od R.E.M. i Giant Sand do Pavement i Wilco nanizala se cijela niska proizvođača lijepe, kvalitetne glazbe koja je sazvučja duhova sanjane i one manje romantičarske Amerike stopila pa rasplinula u neki širi žanrovski balon. I oni koji nisu toliko izraženo svoj zvuk dugovali parsonovskoj viziji “kozmičke američke glazbe” poput The Flaming Lips, Sebadoh, Dinosaur Jr, Lemonheads i mnogih manje ili više sličnih, u zvučnicima su vam jasno odavali svoju pripadnost, a u zraku ostavljali isti, zajednički miris. U kovitlacu baš takve skupine izrastao je i Mercury Rev (s The Flaming Lips su, štoviše, i razmjenjivali članove), a na vlastitim ruševinama, kao i na polaganom posustajanju vala “te” američke glazbe iznjedrili su album koji će potvrditi i objediniti sve teze o suvremenoj verziji Parsonsovih definicija. Jer, nakon “Deserter’s Songs” The Flaming Lips su mogli snimiti svoj oproštaj od distorziranog sanjanja na skakutavim nogama, prelijepi “The Soft Bulletin”, a Wilco pomaknuti granice svoje americane dalje prema… pa, opet bezvremenosti.
A bezvremene ljepote je bilo, zapravo, od samih početaka u glazbi Mercury Rev. I dok je glavnu riječ vodio ekscentrični Baker (ne odudaraju, doduše, od tog atributa previše ni ostali, možda tek donekle ozbiljniji), ispod slojeva buke i sumanutih harmonija provlačila se ona fina nit koja je punu afirmaciju doživjela u “Holes”, najljepšem komadiću američke glazbe devedesetih (dodali ili ne epitet “kozmička”, sasvim je svejedno). Ako je “See You on the Other Side” bio pokušaj pomirenja alternativnih korijena s pop senzibilitetom, sve što se posložilo na “Deserter’s Songs” bila je netendenciozna potvrda znanja, moći i talenta. Melotron, wurlitzer te bogati puhački i gudački instrumentarij koji je, između ostalih, doveo i do suradnje s veteranima Levonom Helmom i Garthom Hudsonom iz legendarnih The Band, magična producentska ruka Davea Fridmanna, tada još uvijek službenog basista grupe, te topla radna atmosfera koja se osjeti u svakoj noti albuma zaokružila su glazbenu pripovijetku čiji će pejzaži ovisiti prvenstveno o ušima svakog pojedinog slušatelja.
Upravo zato ne želim ulaziti u zamku opisa onog što je otisnuto na ovom disku; zavidim svakom uhu kojeg tek očekuje ono što sam sam proživio prvi put slušajući “Holes”, “Tonite It Shows”, “Endlessly”, “Opus 40”, “Hudson Line”, “Goddess on a Hiway”, “The Funny Bird” i “Delta Sun Bottleneck Stomp” (preostale su uvrnuti instrumentali koji istovremeno pojačavaju osjećaj topline cijelog koncepta i obznanjuju da ovo ipak nije pop-bend što izgara za nastupom u Top of the Pops). U mom slučaju, ono nešto što osjetiš s možda deset albuma u cjelokupnom životu. Zato sam vijest o luksuznom reizdanju (iako su već kolala neka izdanja) dočekao s veseljem rezerviranim za fanovske subjektivnosti. I doista, svježe izdanje “Deserter’s Songs”, pojačano dodatnim diskom “Deserted Songs” sa snimkama s istih sessiona, namijenjeno je prvenstveno, pa čak bih se usudio reći i isključivo fanovima. Da, Fridmann se dodatno potrudio oko zvuka izvornog albuma, ali to mu nije toliko trebalo. Da, cijeli disk s raritetima čini se pravim blagom, no to su uglavnom drugačiji miksevi ili demo snimke pjesama s albuma, uz pokoji instrumental ili “ušporko” pjesmu ostalu negdje u fazi između skice i dovršenosti, dakle, ono što će radovati obožavatelje benda a ostalima predstavljati malo što zanimljivo. Sve u svemu, nipošto nešto što se mora imati, ali za sve one subjektivne, vrlo dobrodošao paketić kojeg će ljubiti svaka poštena diskofilska kolekcija.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2011/06/04/MERCURY.jpg, images/SGrecenzije/2011/06/04/MERCURYm.jpg, Mercury Rev – Deserter’s Songs, Center} | ||
| Izvođač | Mercury Rev | |
| Naziv albuma | Deserter’s Songs | |
| Izdavač | V2 Records | |
| Remastering | Dave Fridmann | |
| Produkcija | Dave Fridmann i Jonathan Donahue | |
| Datum objave | 29. 9. 1998. | |
| Datum objave reizdanja |
16. 5. 2011. | |
| Snimano | Tarbox Road Studios, NRS Studios i Six Hours Studios | |
| Posebna napomena | Deluxe reizdanje s dva diska | |
Popis pjesama
|
||
| Disk 1. 01 Holes 02. Tonite It Shows 03. Endlessly 04. I Collect Coins 05. Opus 40 06. Hudson Line 07. The Happy End (The Drunk Room) 08. Goddess On A Hiway 09. The Funny Bird 10. Pick Up If You’re There 11. Delta Sun Bottleneck Stomp Disk 2. |
||
| Linkovi | ||
     MercuryRev.com |
||
Goddess On A Hiway – Spot |
||
{youtube}1xJbEoc5sDw{/youtube}