Noć uoči najduže noći u godini, Božićna Metal Čarolija održana je u zagrebačkom klubu Boogaloo. U sjevernoj Europi zimski solsticij obilježavao se blagdanom Yule, koji se slavio upravo u noći najdulje tame. Yule je simbolizirao rođenje novog Sunca i početak njegova povratka, trenutak u kojem se tama dosegnula svoje krajnje dno. Središnji ritual bilo je paljenje Yule panja, čiji je plamen predstavljao svjetlo koje se ponovno rađa i postupno osvaja noć. Sinoć se u Boogaloou upalio domaći heavy metal plamen, a simbolika tog plamena je obnova buke i žestine koje će još dugo gorjeti. Mali pogon Boogaloo bio je mjesto ove Božićne metal čarolije.
Prvi bend koji je počeo s nastupom u 20:00 bio je koprivnički duo Šiza. Njihov nastup na Urbofonu u Zadru sam preskočio radi putovanja, ali dojmovi publike s tog koncerta bilisu odlični. Ipak, nisam znao što očekivati. Ova kombinacija razigranog i preciznog bubnja i bučne bas gitare više je nego dovoljna da odmah na početku daju do znanja što i kako će biti na ovom nastupu. Zaslužila je Šiza veću publiku, ali od onih prisutnih većina je znala riječi Šiza pjesama. Čak je i „Josip, legenda Karlovca“ preuzeo bas od Antolića i odsvirao predzadnju pjesmu na koncertu. Frontmen i basist Bruno Antolić i bubnjar Marko Kuhar odradili su odličan nastup, moćno, melodično, precizno, prljavo i iskreno. Ako naletite negdje na ovaj dvojac, svakako ih pogledajte.
Nakon njih, u već dobro napunjenom malom pogonu, nastupio je Skotni Vrag, četveročlani bend iz Virovitice koji kombinira indie zvuk s grooveom, psihodelijom i elementima jazza, svega pomalo. Svaki član bio je obučen u habit druge boje. Oni su dodatno zagrijali publiku; nastup je bio brz, precizan i veseo. Tekstovi pjesama na prvu se čine vrlo zanimljivima. Možda su najupečatljivije bile pjesme „Umro sam“ i „Budimpešta“. Dobra svirka, dobar nastup, zanimljiv vizualni prikaz četiriju spodoba u gore spomenutim raznobojnim habitima. Dosta originalan nastup i dobra mješavina raznih stilova glazbe.
Oko 22:00 sata, dva istarska vraga sa sopilama ulazeu koncertni prostor i svirajući istarske melodije dolaze do stagea. Došlo je vrijeme za Po metra crijeva. Uz najavu Babe Mrz, žestoko je započeo nastup, po meni najboljeg i najoriginalnijeg benda (ne samo metal) u Hrvatskoj, i puno, puno šire. Kao gladni vukovi navalili su pružati nam pravi ča-metal užitak. Grizli su i nisu prestajali. Dok nastup Skotnog Vraga možemo povezati s teatrom apsurda, nastup PMC-a možemo okarakterizirati kao čudovišnu ča-metal predstavu. Ovo mi je sedmi ili osmi put da gledam omiljene Istrane, ali ovaj put su bili brži, žešći i opet su ostavili odličan dojam. Sinoć su nam i odali tajnu kako možemo očekivati novi album 2026. godine. Vezano uz to, predstavili su dvije nove kancone; “Drob” i “Gastrodemonikon”, na prvo slušanje, odlične pjesme koje su kod publike izazvale vrlo dobre reakcije.
Uz dvije nove pjesme, PMC su odsvirali većinu svojih poznatijih pjesama. „Čižićku rapsodiju“ započeli su u prvom dijelu koncerta, planirano je nenadano prekinuli, a završili je pri samom kraju nastupa. Sva PMC čudovišta bila su s nama večeras, od Frane Iznutricosjeka, Did Mrza i Jednojackog Oka. Frane je “zaklao” svakog pojedinca u publici, Jednojacki Ok vrebao je kome da uništi gitaru, Did Mrz je poklanjao bombone, lizalice i noževe… Dio publike uživao je u mosh pitu, šutkama (onoliko koliko je to moguće u zatvorenom prostoru), bilo je tu i pokoje crowd surfanje… Bilo je veselo, žestoko i bučno, odnosno onako kako i treba biti. Za kraj su ostavili, i odsvirali, „Prokleti Pust“. Sav taj kolektiv (glazbenici i čudovišta) za kraj se zagrlilio, poklonio publici i a cappella zapjevao „Istarsku narodnu himnu“, koja je bila intro na albumu Ča Metal (2018.).
Globalno gledano, vrlo dobar odabir bendova za Božićnu čaroliju. Nije bilo razočaranja. Svi su odsvirali i izveli sve što je trebalo i kako je trebalo. Šiza je bila bučna i iskrena, Skotni Vrag uigran, profesionalan i vrlo dobar. Po metra crijeva su još jednom pokazala profesionalnost, uigranost, žestinu, ali i iskrenost u nastupu. Nadam se kako neću dugo čekati sljedeću (osmu ili devetu) live porciju katarze uz PMC.
Galerija fotografija: Po’ metra crijeva u Boogaloou, foto: Vigo Mavrović
