Puskás Aréna još uvijek odzvanja riffovima. Metallica se vratila u Budimpeštu nakon osam dugih godina i odmah podsjetila sve zašto je ova banda više od benda. Prva večer njihovog “No Repeat Weekenda” privukla je desetke tisuća obožavatelja iz cijele srednje Europe. Mađarska, Hrvatska, Srbija, Slovačka, Rumunjska, Austrija, sve te zastave stopile su se u jednu veliku buku i zajedničko iščekivanje.
Organizacija je bila besprijekorna: ulazak brz, ozvučenje odlično u donjim sektorima, dok navodno na gornjim razinama nije bilo na razini, osobito kod predgrupa. Jedina uobičajena zamjerka ostaje stadionska cijena hrane i pića, ali tko je uopće razmišljao o tome kad je spektakl bio takav kakav je bio. Ogromna kružna pozornica smještena na polovici stadiona nudila je 360-stupanjski doživljaj, a masivni video zidovi i svjetlosni tornjevi već su samim izgledom obećavali nezaboravnu noć.
Oko 17:30 na pozornicu je izašao švedski Avatar i odmah se suočio s klasičnim izazovom svake predgrupe: poluprazna arena u kojoj mnogi još traže svoja mjesta ili stoje u redu za pivo. Bend je dao sve od sebe i to se primjetilo. Energični nastupi, precizni riffovi i vokal Johannesa Eckerströma koji je skakao od čistih melodija do intenzivnih vrisaka ostavili su pristojan dojam. Pjesme poput “The Eagle Has Landed”, “Smells Like a Freakshow” i “Hail the Apocalypse” polako su zagrijavale publiku koja je postupno punila tribine. Tehnički su bili besprijekorni, ali na ovako velikoj pozornici trebalo je nešto više od tehničke preciznosti da bi se publika stvarno zapalila. Korektno zagrijavanje, bez zamjerke, ali i bez trenutka koji bi ostao u sjećanju.
Kada je Pantera stupila na pozornicu oko 18:30, sve se promijenilo. Phil Anselmo pojavio se u vrhunskoj formi, glas moćan i agresivan kao da su “Vulgar Display of Power” snimili prošle godine. Charlie Benante iza bubnjeva i Zakk Wylde na gitari donijeli su svježu, ali apsolutno autentičnu energiju i zajedno su izgradili zvuk koji je odmah krenuo tući po stomaku. Setlista je bila puna klasika koji ne trebaju uvod: “Mouth for War”, “A New Level”, “Becoming”, “I’m Broken”, “5 Minutes Alone” i “Walk” pretvorili su teren u more podignutih šaka i headbangera. “Cemetery Gates” donijela je najemotivniji trenutak večeri, a tišina u tribute Vinnie Paulu i Dimebagu Abbottu bila je duboko dirljiva usred mora buke. Pantera je te večeri dokazala da reunion nije nostalgični pothvat, već živa i vitalna sila metala koja još uvijek ima što reći.
Oko 20:10, nakon introa s AC/DC-jevim “It’s a Long Way to the Top” i Morriconeovim “The Ecstasy of Gold”, Puskás Aréna je jednostavno eksplodirala. James Hetfield, Lars Ulrich, Kirk Hammett i Robert Trujillo zauzeli su pozornicu i od prve note bilo je jasno da gledamo bend koji se dobro zabavlja na poslu. Metallica je večer otvorila s “Creeping Death” i “Harvester of Sorrow” i odmah dala do znanja da neće servirati standardni set najvećih hitova za jednokratnu upotrebu. Setlista je bila punjena iznenađenjima za dugogodišnje obožavatelje: “Of Wolf and Man”, “The Memory Remains” s produženim outroom, instrumentalna “Orion”, “Ride the Lightning”, “The Day That Never Comes”, “Cyanide”. Novi materijal nije bio zaobiđen, naslovna “72 Seasons” i “If Darkness Had a Son” zvučale su uvjerljivo i pokazale da Metallica ni nakon četiri desetljeća ne živi samo od prošlosti. Publika je nove pjesme prihvatila jednako kao i stare klasike.
Hetfieldov vokal bio je impresivno stabilan s obzirom na više od 45 godina karijere. Glas više nema sirovu agresivnost iz mladih dana, ali iskustvo i emocija koji stoje iza svake fraze nadoknađuju svaki trag vremena. Lars Ulrich bio je solidan i energičan, uz tek nekoliko sitnijih oscilacija prema kraju. Kirk Hammett briljirao je solažama, a Robert Trujillo još jednom je podsjetio zašto je jedna od najzanimljivijih pojava na bas gitari u cijelom žanru.
Posebnu draž imao je trenutak u kojemu su Hammett i Trujillo odsvirali obradu “Totális Metál” mađarskog benda Pokolgép. Arena je eksplodirala, a taj mali gest pokazao je koliko pažnje Metallica posvećuje publici pred kojom svira. Nije to bio samo fanservice, bio je to iskren znak poštovanja prema domaćoj sceni.
Završnica je bila pravi vatromet kataloga. “Nothing Else Matters”, “Sad But True”, „Battery“, “Fuel”, “Seek & Destroy” i “Master of Puppets” spojili su se u niz koji je stadion doveo do usijanja. Deseci tisuća glasova pratili su svaki stih bez zamora i bez prestanka.
Zanimljivo je da Metallica nije svirala neke od najprepoznatljivijih pjesama poput “One”, “Enter Sandman” ili “For Whom the Bell Tolls”. To je bila namjerna odluka u duhu koncepta “No Repeat Weekenda”: dvije večeri, dvije potpuno različite setliste, bez ponavljanja. Dobra poruka za one koji su se odlučili na oba datuma.
Ovakvi koncerti sve su rjeđa pojava. U eri streaminga i tridesetosekundnih klipova, stadionski spektakl koji traje više od četiri sata i koji puni teren ljudima iz pola Europe vraća vjeru u moć zajedničkog glazbenog iskustva. Avatar je večeri dao svježinu i teatralnost, Pantera je donijela sirovu emociju i groove koji udara u kosti, a Metallica je sve to zaokružila nastupom koji još jednom potvrđuje njezin status institucije teške glazbe.
Budimpešta je dobila prvi dio metal spektakla koji će se dugo prepričavati. Oni koji su bili ondje već znaju o čemu je riječ. A oni koji nisu, drugi datum 13. lipnja s Gojirom i Knocked Loose nudi novu priliku. Metal živi, i to jako dobro živi.
Ostatak galerije fotografija nalazi se ispod set lista.
SET LISTA: Avatar
In the Airwaves
Let It Burn
The Eagle Has Landed
Death and Glitz
The Dirt I’m Buried In
Smells Like a Freakshow
Bloody Angel
Captain Goat
Hail the Apocalypse
SET LISTA: Pantera
Intro: Regular People (Conceit)
A New Level
Mouth for War
Strength Beyond Strength
Becoming
I’m Broken
Cemetery Gates (uz tribute video posvećen Abbott braći)
5 Minutes Alone
This Love
Fucking Hostile
Walk
Domination / Hollow
Cowboys from Hell
SET LISTA: Metallica
It’s a Long Way to the Top (If You Wanna Rock ‘n’ Roll) – AC/DC cover
The Ecstasy of Gold – Ennio Morricone
Creeping Death
Harvester of Sorrow
Of Wolf and Man
The Memory Remains (s produženim band outro)
72 Seasons
If Darkness Had a Son
Kirk and Rob Doodle (obrada Totális Metál – Pokolgép)
The Day That Never Comes
Cyanide
Orion (instrumental)
Nothing Else Matters
Sad but True
Battery
Fuel
Seek & Destroy
Master of Puppets
Galerija fotografija; Metallica @ Puskas Arena, Budapest, foto: Marko Hajdarović
Metallica @ Puskas Arena, Budapest
