Michael Bloomfield, Al Kooper & Steve Stills – “Super Sessions”

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2007/11/04/csk.jpg, images/SGrecenzije/2007/11/04/cskm.jpg, Super Session, Left} Album Super Session neosporno pripada u rubriku Albumi iz prašine. Nastao je 1968. godine. Snimili su ga van serijski glazbenici Michael Bloomfield, Al Kooper i Steve Stills, a objavila ga je diskografska kuća Columbia Records i traje točno 50 minuta i 22 sekunde. A evo kako ide priča…

Kada je snimljen ovaj album, imao sam samo osam godina. Godinu dana ranije, Beatlesi su snimili svoj legendarni album Sgt. Pepper"s Lonely Hearts Club Band (1967). Isti sam naučio napamet četiri godine kasnije. No, za ovaj sam album prvi puta čuo 1974./1975., vidio sam ga u rukama jednog našeg sugrađanina i pomislio sam "ma, to je sigurno neki davež" jer tada sam slušao Sabbathe, Purplovce, Heepovce, Zeppeline i bio sam dosta heavy&hard nastrojen. Naravno, ćopio me pubertet i jednostavno nisam vidio dalje od nosa.

Kako su godine prolazile i moje zanimanje za glazbu išlo je različitim smjerovima, a onda tamo negdje u jesen 1978. dakle, nakon punih 10 godina od njegova nastanka, dobio sam mogućnost poslušati ovaj album po prvi puta u cijelosti, to je za mene značilo samo jedno – totalni zaokret u mojem glazbenom interesu.

Ritual slušanja išao je ovako: došao sam u Bjelovar i ušli smo u sobu gdje je bila samo glazbena linija i zvučnici. Pioneer gramafon, sve ploče koje sam vidio (a bilo ih je već tada preko tisuću), bile su u posebnom omotu od najlona. Sve je bilo toliko puno neke čudne mistike i sterilnosti da mi je došlo slabo. Albert"s Shuffle je krenuo i iz zvučnika je izlazila glazba, koju još nisam čuo, prvenstveno na takav način. Potom se na mene sručila ogromna količina zvuka od kojeg sam ostao skamenjen i prikovan za fotelju u kojoj sam sjedio. Michael Bloomfield parao je svojom gitarom moje uši, ali nisam odustajao i zamolio sam legendarnog bjelovarskog diskofila Foxa da mi album snimi na audio kazetu. Nakon nekih petnaestak minuta, sobom se prolomila van vremenska tema His Holy Modal Majesty. Ja jednostavno nisam vjerovao da je to moguće, da uopće postoji netko tko svira i improvizira na takav način, da u 9 minuta i 15 sekundi možemo čuti ono što su tek započeli Beatlesi, ali i Pink Floyd i Frank Zappa. Iz zvučnika su izlazili psihodelični tonovi koji su nam govorili o vremenu o prošlosti koja kao da je bila jučer. Da, tada nije bilo Interneta i do materijala se dolazilo na razne načine i put je bio vrlo dug, neizvjestan i težak.

Slušajući dalje album, sve više i više sam bio fasciniran na koji su način ovi glazbenici snimili ovaj album. Po prvi puta sam spoznao tada što znači pojam jam- session. Budući da malo ljudi zna tko je svirao na ovom albumu (osobito mlađe generacije), red je da navedem tko je zaslužan za ovaj van serijski i apsolutni vrhunski album to su:

Al Kooper (piano/organ/ondioline/vokali/gitare, došao iz Blood Sweat & Tears)
Mike Bloomfield (gitara, ex Electric Flag )
Stephen Stills (gitara) —( ex Buffalo Springfield)

uz njih tu su još bili i:

Harvey Brooks (bas gitara)
Eddie Hoh (bubnjevi)
Barry Goldberg (električni piano u temama Albert"s Shuffle i Stop)