Škotski post-rock velikani Mogwai sinoć, 16. rujna 2025., ispunili su zagrebačku Tvornicu kulture svojom monumentalnom glazbom. Nakon dugih četrnaest godina bend se vratio pred hrvatsku publiku, izazvavši val uzbuđenja među fanovima koji su s nestrpljenjem čekali njihov povratak. Koncert je poslužio kao promocija aktualnog studijskog albuma The Bad Fire.

Večer je otvorila cijenjena i nagrađivana škotska kantautorica Kathryn Joseph, poznata po intimnoj i hipnotičkoj kombinaciji piana i glasa koji istovremeno zvuči krhko i moćno. Njen introspektivni i nježan nastup pokazao se kao savršena uvertira za emotivno i intenzivno putovanje koje će prirediti njeni sunarodnjaci Mogwai.

Mogwai su svoj zagrebački nastup otvorili pjesmama „God Gets You Back“ i „Hi Chaos“ s novog studijskog albuma The Bad Fire. Koncert je bio kombinacija novog i starog materijala, a bend je u setlistu ubacio i nekoliko klasika poput „Summer“ i „Auto Rock“, koji su izazvali oduševljenje među dugogodišnjim fanovima. Publika je bila generacijski raznolika – od mlađih obožavatelja do onih koji vjerojatno prate bend od samih početaka, a svi su zajednički dijelili intenzitet ovog koncerta.
Zvuk je bio prepoznatljivo intenzivan – od melankoličnih, introspektivnih dijelova koji polako grade napetost, do snažnih eksplozija distorzije i emocija. Publika je reagirala u skladu s dinamikom benda: u trenucima tišine cijelom Tvornicom vladala je potpuna koncentracija, svi su upijali svaki ton, dok su pjesme završavale snažnim pljeskom i zajedničkim izražavanjem euforije. Iako je Mogwai poznat po izrazito glasnom zvuku, meni osobno koncert nije zvučao pretjerano glasno – iako su ljudi oko mene nakon nastupa komentirali kako im „zuji“ u ušima. Možda samo imam učinkovite čepiće za uši.

Jedan od najupečatljivijih vizualnih elemenata koncerta bila je geometrijska svjetlosna instalacija, koja je pratila glazbu u svakoj fazi. Svjetla su se mijenjala u skladu s pjesmama – od suptilnih promjena boja i dima do titrajućih efekata koji su pratili eksplozije zvuka, stvarajući gotovo fizički doživljaj glazbe. Instalacija je prostor pretvorila u živ i dinamičan vizualni krajolik, dodatno pojačavajući intenzitet Mogwaijevog nastupa i potpuno uranjajući publiku u zvučni i vizualni svijet benda.
Posebno su se istaknule pjesme ostavljene za bis – „Ritchie Sacramento“, izvedena s posebnom emotivnom težinom, te nezaobilazna „Mogwai Fear Satan“, koja je u epskom trajanju i bujici zvuka poslužila kao vrhunac i konačni klimaks večeri. Koncert je tako zaključen u monumentalnom tonu, ostavljajući publiku u svojevrsnom transu i potvrđujući da je čekanje od četrnaest godina na Mogwaijev povratak u Hrvatsku itekako vrijedilo.

Mogwai su me sinoć podsjetili zašto je post-rock jedan od mojih najdražih žanrova. Publika je izlazila hipnotizirana, ali za mene je najveći dojam bio taj osjećaj uronjenosti u glazbu – trenutak kada svaki ton, svaki val gitara i svjetla, postaje dio vlastitog iskustva. Koncerti izvođača poput Mogwaija uvijek su posebni, jer se ne zaboravljaju – ostaju duboko u sjećanju, podsjećajući me na snagu emocije koju glazba može probuditi.


