Ne znam tko iz organizacije Vibrez festivala obožava veseljake iz grupe 4M, ali to nije ni bitno. Šalu na stranu, treći po redu Vibrez festival zaista je protekao u znaku slova M: Mogwai, Mariza, Mario Biondi, Morcheeba, savršeni niz „pokvarili” su jedino sjeverni nam susjedi iz benda Laibach. Naravno, u pitanju je čista koincidencija.
Iz opravdanih razloga i osobnog ukusa nisam slušao Mogwai, a ni Laibach. Za koncert Marize ispisani su brojni panegirici (sasvim opravdano, žena je zaista emotivno i dostojanstveno prenijela svoju simbiozu fada s drugim glazbenim narativima). Što se Marija Biondija tiče, nešto mi je nedostajalo. Prepoznatljiv bariton, odlični glazbenici, ali ovo je (barem meni) bio koncert bez koncepta, bez uvriježene sheme: uvod, radnja, epilog. Mišljenja sam da bi takvom sadržaju više odgovarao neki zatvoren, intimniji prostor.
A završetak festivala pametno je ostavljen uigranoj i odličnoj škotskoj ekipi koja je svojim nastupom od nekih sat i pol naprosto oduševila prepuno gledalište (gornja granica je nekih 1000 posjetitelja, ali večeras ih je sigurno bilo i više od toga). S obzirom na moju osobnu sklonost prema Škotskoj, i da je kojim slučajem koncert bio loš, od mene bi dobili čistu peticu.
Sam pogled na instrumente donio je smiješak (ne samo meni) ugledavši stari, dobri Hammond. Već i zbog toga koncert je u startu bio obećavajući. Svjetla se gase, preznojena publika (bilo je zaista pakleno sparno) s nestrpljenjem i odobravanjem je dočekala glazbenike, a prave aklamacije uslijedile su pojavom Skye – sićušne rastom, ali s moćnim vokalom, odjevene u tartan raznih škotskih klanova i s obveznim šeširom na glavi.
Iskreno, Morcheebu prije nisam slušao uživo, pa je ovaj nastup iznjedrio situaciju (makar meni) kada od koncerta ne znaš što ćeš dobiti, a dobio/dobili smo zaista puno. Set lista sastojala se od 14 pjesama (bez bisa), a s obzirom na format pjesama od neke 3–4 minute, vrijeme je prošlo u tren oka i koncert je naprosto proletio.
Malo starog, malo novog s albuma „Escape the Chaos” iz prošle godine, malo laganica, jedan cover („I Shot the Sheriff) te puno rasnog i melodičnog rock-popa sa zanimljivim, na trenutke eksplozivnim aranžmanima (naziv Morcheeba proizišao je iz inicijala MOR (middle of the road, što se za njih može kazati uz ograde) – izvela je ova uistinu uigrana ekipa u kojoj su glavne uloge ipak pripale gitari i klavijaturama. Njihov ”dvoboj”, suradnja i solaže najbolje su se očitovale u urnebesnoj „Bleeding Out“, pravoj killer pjesmi za okončanje koncerta, koncerta koji bi trebao ući u anale splitske koncertne scene.
Moram biti i malo zločest te se osvrnuti na dio publike, one divlje i nekulturne koja je očito došla na koncert da bi bila viđena, odnosno na pojedince koji su za vrijeme koncerta na sav glas pričali gluposti o kojima su mogli pričati i na Rivi, a bilo bi im jeftinije. Unatoč tome, bio je ovo dostojanstven oproštaj od Vibrez festivala koji bi mogao poprimiti ulogu značajnog i postojanog mjesta na glazbenoj karti, stoga organizatorima želim dugovječnost i konsolidaciju.
Kako osvrt završiti nego isticanjem slova M – bila je ovo zaista Moćna Morcheeba.
Setlista
Trigger Hippie
Friction
Call for Love
The Sea
Otherwise
We Live and Die
Never an Easy Way
Part of the Process
Blood like Lemonade
I Shot the Sheriff
Rome Wasn’t Built In a Day
Never Undo
Blindfold
Blaze Away
BIS
Summertime
Col
Bleeding Out
Galerija fotografija; Morcheeba u Galeriji Meštrović, foto: Irena Škarica
