Motor City Five (MC5) – “Kick Out The Jams”

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/12/02/mc5k.jpg, images/SGrecenzije/2010/12/02/mc5km.jpg, MC5 – Kick Out The Jams, Left} Ako ste sigurni da je Punk počeo sa Sex Pistolsima 1977., onda obavezno nastavite čitati dalje. Punk je nastao 1968 i to u Detroitu!!

Jer kako opisati članove banda koji su živjeli kao odmetnici, skrivajući se od policije u vlastitoj hippy komuni sa radikalnim političkim stavom prema establišmentu, u stalnoj svađi sa novinarima i diskografskim izdavačima, nego kao ortodoksne punkere. Zbog takvog stava, ili bolje rečeno životnog stila, MC5 su imali problema sa live albumom snimljenim 1968., a objavljenog godinu dana kasnije. Nastao je u njihovoj prirodnoj "jazbini“ Grand Hotel Ballroom i predstavljao je noć revolucionarnog rock ‘n’ rolla, trenutak "bijele“ grmljavine, divljeg zanosa i kozmičkog bluesa i jazza.

Počevši sa „uobičajenim“ kick out the jams motherfuckers, MC5 su prošetali kroz setlistu nastupom punim nespretne raskalašenosti, raštimanim gitarama, bjesnim grloparajućim vokalima, stalnim upadanjem u feedback – ukratko rečeno: veličanstveni kaos.

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/12/02/mc5.jpg, images/SGrecenzije/2010/12/02/mc5m.jpg, MC5, Center}

Od politizirane blues balade Motor City Is Burning sa natruhama Creama i Hendrixa, pa do izluđujuće Starship, atmosfera je predstavljala naprosto zapaljujući izraz protesta.

Kritike na njihov rad bile su podjeljene od rijethih pohvala pa do uobičajenih, za njih izraza kao: smiješno, pretenciozno, nepodnošljivo i sl.
Ovo nije bio kraj MC5-možda početak istog, no ovaj album definitivno ostaje iskaz njihovog stila života i sviranja, uradak na kojem zasigurno možete osjetiti svu njihovu bezkompromisnu energiju ,“znoj, krv i suze“, osjetiti vrućinu spaljenih zastava, osjetiti revolucionaran izljev gnjeva.

Ovaj album spada u „seriju“ obavezno imati u kolekciji!

Band su sačinjavali:
Rob Tyner – vokal
Wayne Kramer – fender gitare
Fred „Sonic“ Smith – Mosrite gitara
Michael davis – fender bas
Dennis Thompson – udarajlke