Na produženi, prijelomni vikend u kojem se svibanj pretvorio u lipanj u Zadru se na UNESCO-m zaštićenim gradskim zidinama koje okružuju staru jezgru – konkretnije na Muraju kako Zadrani zovu Bastionu sv. Roka – održalo treće izdanje festivala Fish & Jazz. U organizaciji Turističke zajednice grada Zadra i pod umjetničkim ravnateljstvom basiste Renata Švorinića, inače vođe sastava Black Coffee, a i ravnatelja Hrvatske kazališne kuće Zadar, četiri su se večeri zaredom održali stilsko raznoliki koncerti na koje je ulaz bio slobodan i samim time program osmišljen s namjerom zadovoljiti različito, ne isključivo jazzom zadivljeno slušateljstvo.
Žanr čiji izvori se povezuju s afroameričkim zajednicama New Orleansa tako je nekoliko dana imao pozornost širih masa. Prva je večer bila rezervirana za sastav Black Coffee i glumicu Anu Uršulu Najev koji su u funky-soul-jazzy maniri izveli obrade poznatih, uglavnom stranih pjesama. Slijedila je improvizacija s Robert Mikuljan Quintetom, treću je večer nastupio Oridano Trio Band, jedna od najpoznatijih gypsy jazz grupa na ovim prostorima koja slijedi baštinu Djanga Reinhardta dok je festival zatvorio Black Eyes s posvetom Franku Sinatri. Koncerte je obogatio popratni program. On je pripao sajmu rukotvoraca i gastro ponudi dvaju kuhara koja su se u partnerstvu sa zadarskom tvrtkom za proizvodnju uzgojene morske ribe Cromaris pobrinula za četiri pomalo neobične delicije. Mladen Križanović, sudionik Tuna, Sushi & Wine Festivala, pripremao je sushi role od orade i tacose od hame, a Tihomir Bježančević, najpoznatiji amaterski kuhar u Hrvatskoj, burgere od brancina te dalmatinsku gregadu s brancinom, oradom i hamom. Na taj način i uši i nepca imali su priliku za posebne doživljaje, a generacijsko raznoliki kako strani tako i domaći posjetitelji mogućnost krenuti u nepoznato – bilo pomoću hrane bilo na osnovi glazbenog iskušenja.
S obzirom da je ovo posljednje ipak važnije, u nastavku ovog osvrta detaljnije se posvećujemo drugoj večeri na kojoj je nastupio istarski trubač i skladatelj Robert Mikuljan, dobitnik ovogodišnje stručne nagrade Status u kategoriji jazz glazba (truba) te primatelj mnogih drugih nagrada i priznanja, ujedno i umjetnički ravnatelj Labin Jazz Festivala.
Mikuljan je u pratnji saksofoniste Denisa Razza, pijaniste Alda Foška, kontrabasiste Bojana Skočilića i bubnjara Marca Quarantotta predstavio odabrane kompozicije sa svoja dva albuma Internal Walk i Natura. Repertoar, pažljivo odabran s mišlju na otvoreni tip muziciranja koji zahtijeva puno veću dinamiku od sviranja u dvorani i u prvom i u drugom dijelu prelazio je s balada na energičnije dionice te slobodnu, improvizacijsku najotvoreniju kompoziciju ostavio za završni dio koncerta. Glazbenici su, dakle, mogli pokazati pun spektar emocija i vještina, ali svakako važan dio glazbenog događanja pripao je i odsustvu zvukova. Naime, na određenim dijelovima neki od sudionika potpuno su se makli kako bi do izražaja mogao doći solist – a svatko od njih imao je popriličan, po dužini i više no zadovoljavajući broj solo dionica u kojima se mogao posvetiti vlastitom umjetničkom izražaju što su svi oni i učinili – ili bi nastupili u dijalogu u kojem je jedan od njih prednjačio ili drugog nadopunjavao. Najčešće se radilo o glazbenim razgovorima klavijatura i (kontra)basa dok su se truba (ili krilnica) i saksofon kao glavni nositelji melodija na više mjesta duplicirali čime je na snagu stupila njihova složnost. Unatoč tome trenutak kasnije su se razdvojili da bi svatko od njih i zvučnim volumnom i ritmom i samom materijom ojačao svoj doprinos te tako zgusnuo glazbenu priču.
Posebno zanimljiv bio je za primjer Foško s nekad silaznom igrom koja je s vremenom sve više dobivala na snazi, drugi put s lajtmotivom, ili na samom početku nježnim introm i outrom koji su odmah pokazali u kom raspoloženju će se kretati večer u njihovoj pratnji. Zanemarivši činjenicu da je autor svih kompozicija Mikuljan zbog kojeg pojedine i sadrže jedva primjetne naznake istarske glazbe, sposobnošću odgovaranja instrumentom na igru kolega – zna se da postavljanje pitanja i traženje odgovora na ta bilo kojim instrumentom, uz neke druge, i jest najprimarnija karakteristika jazza – najviše se istaknuo Razz sa svojim itekako prepoznatljivim improviziranjem te nevjerojatno prodornim zvukom. Skočilić je, iako većinu vremena stavljen u pozadinu, tijekom cijelog koncerta bio taj koji je pomalo zagonetnim, kratkim motivima, umetnutima među ostale instrumente bojao tijek glazbe.
Druga večer festivala Fish & Jazz sadržajno je zapravo bila najbliže izvornim oblicima jazza i time najzanimljivija onima koji prate, hrvatsku ili bilo koju drugu, jazz scenu. Međutim, da bi jazz češće zauzeo (važnije) mjesto u današnjem društvu, izuzetno je bitno donekle zahtjevniji repertoar umetnuti u laganije, jazz elementima tek nadograđene programe koji mogu na dolazak namamiti veći broj posjetitelja. Čini se da je Zadar toga itekako svjestan zbog čega i bilježi uspjehe festivala, posvećenog jazzu te ribi.